Vjerovali ili ne: Da, neki ljudi doista imaju više sreće, a evo i zašto

Samoispunjujuće proročanstvo je psihološki termin koji označava to da su ljudi u stanju sami sebe uvjeriti kako će nešto biti dobro ili loše, i time kreiraju okolnosti da se to doista i obistini

 

Luka je već nekoliko mjeseci bio u uzaludnoj potrazi za odgovarajućim stanom. Prošao je sve dostupne ponude u oglasima, pretraživao svaki dan, ali uzalud. Jednoga dana dok je čekao prijatelja s kojim je imao dogovor za kavu, načuo je razgovor za susjednim stolom, u kojem je jedan od sugovornika rekao kako zbog posla seli u drugi grad i da planira iznajmiti svoj stan. 

 

Luka nije mogao vjerovati svojim ušima. Odmah se predstavio, rekao da je načuo razgovor i ponudio se za razgledavanje stana. Već sljedećeg dana, Luka je dogovorio termin useljenja.

 

Sudeći prema ispričanom, Luki se veoma posrećilo. Koje su šanse da sjedne upravo do osobe koja u tom trenutku priča kako će dati stan u najam? S druge strane, da Luka nije otvoreno prišao i predstavio se svom budućem stanodavcu, zbog srama ili straha da će ga ovaj odbiti, ne bi nikad došao u priliku da mu se posreći na ovakav način.

 

Osobama koje se doživljavaju sretnicima neće uvijek ići sve od ruke. Ali, oni vjeruju životnom procesu i optimističnog su pogleda

Psiholozi već dugo istražuju “karakter” sreće. Koji su to ljudi kojima izgleda kao da sretne okolnosti padaju s neba, i što oni imaju zajedničko?

1. Prihvaćaju da su neki događaji stvar sreće i prilike za sreću vide posvuda:

Život je često nepredvidljiv. Ponekad nam se može činiti kako nas on, poput lopte, baca na potpuno neočekivane putove. Pod takvim okolnostima, neke će osobe početi sumnjati u sebe, u pravedan svijet i smisao, dok neke kao da će biti imune na takve okolnosti. Oni će u svakoj situaciji vidjeti priliku za rast i napredak. Njihova okolina će često za njih reći da ih “baciš” bilo gdje na svijetu da bi se snašli.

 

Richard Wiseman, psiholog i autor knjige Faktor sreće, proveo je godine istražujući koncept sreće. Pronašao je da oni ljudi koji sami za sebe kažu kako su sretne ruke postižu više rezultate na razini ekstraverzije. To znači kako će upravo zbog svoje otvorenosti i društvenosti često nailaziti na sretne okolnosti.

 

Štoviše, u jednom zanimljivom eksperimentu to je i dokazao. Postavio je novac na putu dvjema osobama: jednoj koja samu sebe naziva sretnom i drugoj koja je za sebe izjavila kako nema sreće.

 

Osoba koja se smatrala sretnom odmah je uočila novčanicu na podu kafića i započela razgovor s poslovnim čovjekom (pomoćnikom eksperimentatora) koji je sjedio pokraj mjesta pronalaska. Osoba koja je za sebe izjavila da nema sreće zagazila je preko novčanice, naručila kavu i nije niti pogledala poslovnjaka koji je sjedio pokraj nje.

 

2. Koriste samoispunjujuće proročanstvo za potvrdu sretnih okolnosti:

Ljudi često koriste samoispunjujuće proročanstvo, a da toga i nisu svjesni. Samoispunjujuće proročanstvo je psihološki termin koji označava to da su ljudi u stanju sami sebe uvjeriti kako će nešto biti dobro ili loše, i time kreiraju okolnosti da se to doista i obistini.

 

Međutim, ono što dijeli “sretnike” od onih “nesretnih” jest to da će ovi prvi često kreirati pozitivne okolnosti putem pozitivnih uvjerenja. Na primjer, “nesretni” će, očekujući neljubaznu gospođu ili gospodina na šalteru u pošti ući u poslovnicu unaprijed smrknutog lica, spremni na prepirku ili probleme. Zauzvrat će dobiti to da će osoba za šalterom, vidjevši takav obrambeni stav, i sama zauzeti obrambeni, često neljubazni stav. Time će “nesretni” potvrditi sami sebi kako su doista svi koji rade u pošti neljubazni.

 

>>U Zapadnom svijetu gdje su egzistencijalne potrebe većinom zadovoljene, aktualna je potraga za srećom kroz razne tehnike i učenja, vjerovanja… No sreća nam je možda puno bliža i dostupnija.<<

 

Za razliku od njih, oni koji koriste samoispunjujuće proročanstvo kao potvrdu sretnih okolnosti, ući će u poštu nasmijani, možda reći nešto kurtoazno, poput: “Je li vam gužva danas?”, čime će napraviti ugodnu atmosferu, a zauzvrat najvjerojatnije dobiti i ugodno iskustvo odlaska u poštu.

 

Ovim primjerom vidimo da, premda ponekad ne možemo utjecati na životne okolnosti, nekad itekako možemo kreirati povoljne prilike.

 

3. Otvoreni su za promjene:

Ljudi koji se smatraju sretnima često izlaze iz komfor zone. Kada smo sasvim mali, izlazak iz zone komfora dolazi nam prirodno. Dijete se ne boji prohodati zbog straha od neuspjeha ili ismijavanja okoline. Tinejdžer će glasno propitivati autoritet i suočiti se s potencijalnim kaznama.

 

Što smo stariji, postajemo puno opterećeniji mišljenjima drugih, a time je i puno manja šansa da izlaskom iz zone komfora kreiramo povoljne prilike.

 

4. Vjeruju procesu, čak i kada je teško:

Osobama koje se doživljavaju sretnicima neće uvijek ići sve od ruke. Ali, oni vjeruju životnom procesu i optimističnog su pogleda. To ne znači da će uvijek biti sigurni što treba raditi. Često će u životu i pogriješiti. Ali, to ih neće pokolebati.

Psiholog Todd Kashdan rekao je kako sretni ljudi često slušaju svoju intuiciju, ali ne očekuju da uvijek budu sto posto sigurni u nešto, bez trunke sumnje i tjeskobe, koje često susrećemo u procesu odlučivanja. Kashdan kaže, ako budemo uvijek čekali da naše negativne emocije potpuno utihnu, nikad se nećemo maknuti s mjesta.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

Aplikaciju možete preuzeti i na: