Tripanofobija: kada nam strah od igle može zakomplicirati život

Danas se o cijepljenju govori vjerojatno više nego ikad prije. Razgovor o tome tko se je cijepio, tko nije, tko će se tek cijepiti i s kojim cjepivom, već je odavno izašao iz okvira liječničkih ordinacija i preselio se u javni prostor. Međutim, dok većina ljudi zauzima svoj stav o navedenoj temi, postoji mnogo onih koje u istome zaustavlja – strah od igala.

Tripanofobija je specifična fobija, odnosno ekstremni strah od medicinskih procedura koje uključuju injekcije i igle. Češće se javlja kod djece i opada s godinama, odnosno kako ljudi stječu više iskustva u ovakvoj vrsti medicinskih postupaka. Ipak, za neke ljude strah od igala zadržava se i u odrasloj dobi.

Strah od igle nije rijetkost

Istraživanje provedeno na američkoj populaciji govori kako nemali broj od 10% Amerikanaca u nekoj mjeri ima strah od igala, dok se prema MSD-u fobije od krvi (hemofobija), injekcija i pribadača (tripanofobija, belonefobija) ili ozljeda (traumatofobija) u određenoj mjeri pojavljuje kod barem 5% stanovništva.

Specifične fobije (čega je primjer tripanofobija) najčešći su anksiozni poremećaji u populaciji. Često se, primjerice, susrećemo s ljudima koji imaju strah od nekih životinja (zoofobija) ili skučenih prostora (klaustrofobija) ili možda i sami imamo specifičnu fobiju. Procjenjuje se da specifične fobije češće pogađaju žene od muškaraca (otprilike je 13% žena nasuprot 4% muškaraca sa specifičnom fobijom).

Simptomi

Tripanofobija, odnosno strah od igala, uvelike narušava funkcioniranje pojedinca budući da je u nekim trenutcima u životu neizbježno da se susretnemo s injekcijom ili iglom prilikom medicinskih postupaka.

No osobe koje pate od tripanofobije pri samoj pomisli na injekciju mogu razviti neugodne simptome, osjećati se vrlo anksiozno, uz visoki tlak i brze otkucaje srca u danima koji prethode proceduri ili se onesvijestiti prilikom same procedure zbog naglog pada tlaka.

Uzrok

Analiza više studija iz 2019. godine donosi zanimljive i pomalo zabrinjavajuće rezultate: više od 16 posto odraslih ne želi primiti cjepivo protiv gripe zbog straha od igle. Postavlja se pitanje – zašto se toliki broj ljudi boji igala?

Postoji niz objašnjenja ovog ponašanja, no najcjelovitijim se doima ono o utjecaju gena i okoline. Dakle, dok su genetski neki ljudi skloniji razviti specifičnu vrstu fobija, ne smijemo isključiti ni faktor okoline koja nas oblikuje. U ovom slučaju, faktor okoline u razvoju straha od igala bilo bi neugodno iskustvo iz djetinjstva, neodgovarajuća roditeljska priprema djeteta na cjepivo i slično.

Razgovor s liječnikom u tretmanu tripanofobije

I dok neke vrste specifičnih fobija ne predstavljaju opasnost za svakodnevno funkcioniranje pojedinca (npr. strah od zmija za osobu koja živi u gradu najčešće ne predstavlja toliki problem), neke vrste specifičnih fobija značajno mogu ometati funkcioniranje osobe koja od njih pati. Tu se ubraja i strah od igle. Name, osim fizičkih simptoma koje smo spomenuli, tripanofobija narušava funkcioniranje osobe jer predstavlja potencijalno opasno ponašanje za tu osobu (izbjegavanje pregleda kod liječnika ili zubara zbog straha od injekcije može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica).

Stoga, ako smatrate da u vašem slučaju strah od igle prelazi uobičajenu blažu nelagodu s kojom se mnogi susreću pri pomisli na ovakve procedure, važno je otvoreno o tome razgovarati s liječnikom koji će prilikom dijagnosticiranja isključiti ostale mogućnosti i stanja za opisane simptome. Također, osim obraćanja liječniku, od velike koristi za specifične vrste fobija pokazala se psihoterapija.