Trebamo li potiskivati ljutnju ili promijeniti svoje ponašanje?

Ljutnja je jedna od osnovnih emocija. Ona sama po sebi nije ni „dobra“ ni „loša“, premda ju mnogi svrstavaju u ovu potonju kategoriju. Ljutnja nam, kao i svaka druga emocija, služi kao način reflektiranja određenih događaja, situacija i stanja. Pa tako možemo reći da se ljutnja javlja kad nas netko ili nešto spriječi u:

• obavljanju nekog zadatka (npr. ujutro žurite na posao, ali vam je susjed zablokirao izlaz s parkinga)

• opuštanju (npr. želite se opustiti nakon stresnog dana na poslu, ali vas šef stalno zove na mobitel)
• uživanju (npr. htjeli biste otputovati s partnerom na romantični vikend, ali njemu se to ne da)
• održavanju statusa (ili vlastitog/tuđeg mišljenja o vama, npr. kada vas netko uvrijedi)
• održavanju vlastitih granica i integriteta (npr. kada vam netko nešto oduzme ili prelazi vaše granice).

Važno je naglasiti da nema ništa loše u tome da smo ljuti kada nam je jedna od ovih potreba uskraćena ili kad ju netko ili nešto ugrožava. Međutim, način na koji se nosimo s ljutnjom jest ono što ju eventualno može pretvoriti u negativnost.

Maskiranje ljutnje nije dobro

Obično kada zamišljamo nekoga tko se loše nosi s ljutnjom, zamislimo osobu koja viče, agresivno se ponaša. Međutim, kada osoba za „razrješavanje“ ljutnje koristi ogovaranje predmeta svoje ljutnje, osvećivanje, poticanje toksičnih odnosa drugih prema toj osobi, tada također možemo reći da se osoba loše i destruktivno suočava s osjećajem ljutnje.

Postoji li, dakle, konstruktivniji način nošenja s ljutnjom (za razliku od spomenute erupcije bijesa ili prikrivenog hostilnog ponašanja)? Stručnjaci se slažu u jednom: ljutnju treba prepoznati i prihvatiti kada se javi. Maskiranje ljutnje ispraznim frazama (primjerice, „Ja se ne mogu naljutiti“ ili „Samo treba misliti pozitivno“) na duge staze je kontraproduktivno jer je ljutnja motivirajuća emocija („tjera“ nas da nešto poduzmemo, da se izborimo za sebe ili za ono što smatramo da je ugroženo), pa njezino potiskivanje može biti psihološki iscrpljujuće.

Nemojte hraniti bijes

Kako onda sagledati ljutnju iz druge perspektive? Psihologinja Barbara Fredrickson, stručnjakinja u području pozitivne psihologije, navodi da je ključ u kultiviranju pozitivnog mindseta. 

Govoreći u fiziološkim terminima, ljutnja, kao i svaka druga emocija, može potrajati svega nekoliko minuta. Ono što ljutnju održava na životu jest ruminacija (povećani fokus na to što se dogodilo i stalno vraćanje u negativno stanje izazvano određenim događajem, prizivanje tog događaja u sadašnjost i često razmišljanje o njemu). Čestom ruminacijom izazivamo raspoloženje ljutnje, koje je dugotrajnijeg karaktera.

U posljednja dva desetljeća, mnogo se istraživao aspekt pozitivne emocionalnosti kao važne odrednice našeg sveobuhvatnog psihofizičkog stanja. To znači, sada je već i istraživačka spoznaja ta da se važno u životu svjesno staviti u ulogu onoga koji odlučuje kako će gledati na određenu situaciju. Kada se prepustimo ruminaciji, zapravo drugima dajemo moć da svojim postupcima utječu na naš život.

To naravno, nije uvijek lako niti dostižno. Društvena smo bića i evolucijski smo uvjetovani time da nam je naše socijalno okruženje važno. Međutim, stalnim ruminiranjem  možemo u sebi izazvati loše raspoloženje, vidjeti svijet kao nesigurno i opasno mjesto, i zapravo inhibirati vlastite pozitivne emocije.

Ne postoji jednostavni recept za to kako promijeniti fokus, odnosno utjecati na to da nam ruminacija ne postane glavni način nošenja s ljutnjom. Također, razgovor o tome kako ljutnja nastaje i nestaje te na koji način ju kanalizirati, prelazi okvire ovog članka.

Odaberite svoje ponašanje

Ono što možemo zaključiti jest, da prema teoriji o „gradnji i proširenju pozitivnih emocija“, one proširuju repertoar našeg djelovanja. Drugim riječima, pozitivne emocije, za razliku od ljutnje, daju nam alternativu, omogućuju nam da odaberemo kako ćemo se ponašati i kako ćemo nešto doživjeti. Daju nam više mogućnosti za djelovanje, a time nam daju i više slobode i resursa za nošenje s izazovima života.

Kao što smo naveli, ponekad može biti izazovno promijeniti svoj dosadašnji način ponašanja, čak i kad nas on sputava, pa se za pomoć uvijek možete obratiti stručnoj osobi, poput psihoterapeuta, koja će zajedno s vama raditi na proširenju vaših mogućnosti i promijeni dosadašnjih načina nošenja s ljutnjom.