Temper tantrum: izljevi bijesa kod odraslih

Svi smo čuli za razvojnu fazu djece koja se događa oko druge godine života karakteriziranu čestim izljevima bijesa, tzv. tantrumima. I dok je kod djece ovo uobičajena faza razvoja koja s vremenom te ispravnim roditeljskim poticajima koji djecu uče emocionalnoj samoregulaciji prolazi relativno bezbolno, izljevi bijesa ponekad se događaju i u odrasloj dobi.

Emocionalna samoregulacija

Svaki dan okruženi smo mnogim podražajima i stresorima. Gužva u prometu, neugodni susjedi, burni događaji na poslu ili u privatnom životu, samo su neke od situacija koje nam svakodnevno izazivaju stres, ali i emocionalne reakcije, poput ljutnje i povrijeđenosti. Stoga je vrlo važno posjedovati sposobnost emocionalne regulacije.

Emocionalna regulacija je sposobnost upravljanja svojim (neugodnim) emocijama, na način da ih znamo prepoznati, motriti i, po potrebi, preuokviriti kako bismo smanjili njihov intenzitet i trajanje.

Međutim, mnogi odrasli nisu imali priliku razviti ovu sposobnost u djetinjstvu. Naime, ona se obično usvaja kroz dijalog s odraslima (najčešće skrbnicima) koji kroz razgovor s djetetom reflektiraju njegove emocije (npr. tuge ili razočarenja) i rade na njihovom prihvaćanju uz postepeno preuokviravanje.

Razgovor između djeteta i odraslog najprije ide u smjeru toga da roditelj reflektira i vrednuje emociju (npr. „Vidim da si tužan, razumijem zašto se tako osjećaš, Ivan se danas nije htio družiti s tobom“). Nakon što se dijete smirilo, može se zajedno testirati realitet (npr. „Ivan je dobio upozorenje od učiteljice u školi toga dana, možda je zato bio tužan ili ljut i nije se htio družiti ni s kim“).

Kada se ovakvi dijalozi vode s djetetom od rane dobi, oni se s vremenom internaliziraju – dijete ih može provoditi unutar sebe te se uči emocionalnoj samoregulaciji.

Izljev bijesa nije isto što i ljutnja

Izljevi bijesa u odrasloj dobi su disruptivna ponašanja koja često uključuju vikanje, optuživanje, psovanje, agresivno gestikuliranje, naglo završavanje razgovora i demonstrativno napuštanje prostorije. Iako, za razliku od dječjih tantruma, ne uključuju agresivna ponašanja, ona mogu biti prisutna (npr. lupanje vratima, bacanje mobitela…).

Kako razlikovati ispade bijesa od ljutnje? Odgovorite na sljedeća pitanja: Vičete li na osobu na koju ste ljuti? Psujete li? Tražite li pritom način da povrijedite osobu na koju ste ljuti (npr. „Ti si loša osoba i nitko te ne voli“)? Ucjenjujete li i prijetite li ( „Ako još jednom zakasniš, svima ću reći koliko si neodgovoran/na!“)? Onemogućujete li drugoj osobi da objasni svoje ponašanje?

Ako su odgovori na ova pitanja potvrdni, vjerojatno je riječ o ispadu bijesa, problemu kojega je važno rješavati u okviru psihoterapije.

Kako izljeve bijesa dovesti u red

Izljevi bijesa u odrasloj dobi destruktivni su za osobu koja ih doživljava i za odnose s drugima, jer, riječi koje su izgovorene ne mogu se povući.

No, s izljevima bijesa može se izaći na kraj putem psihoterapije. Tijekom psihoterapije stvara se odnos povjerenja između klijenta i terapeuta. Takav odnos omogućuje razgovor o samom uzroku izljeva bijesa – nemogućnosti nošenja s teškim osjećajima (kao što su ljutnja i razočarenje). S vremenom, savladavajući vještine emocionalne samoregulacije, naš pogled na sebe i naši odnosi s drugima postaju bolji i kvalitetniji.