Strah: što jest, a što nije i kako ga možemo bolje razumjeti

Strah je emocionalna reakcija na prijetnju. On je motivirajuća snaga za obrambena ponašanja, čija je najvažnija funkcija zaštita organizma od prijetnje ili ozljede. Dakle, strah osjećamo kada smo u prijetećoj situaciji, primjerice, noću se vraćamo kući i u slabo osvijetljenoj ulici primijetimo osobu koja trči prema nama.

Strah je, premda neugodna, jedna od osnovnih emocija, i važno je shvatiti da ima zaštitnu funkciju u našem životu. Najlakše je to pojmiti ako promotrimo da je, iz evolucijske perspektive, strah imao obrambenu ulogu u životu naših predaka. Da se oni, primjerice, nisu bojali čopora lavova ili drugih opasnih situacija, vjerojatno se ne bismo uspjeli održati kao vrsta.

Strah, fobija i anksioznost – koja je razlika?

Katkad se, ipak, strah u svakodnevnom govoru miješa s pojmovima kao što su fobija i anksioznost. To nije neobično, budući da su svi ovi pojmovi usko povezani, ali ipak, različiti.

Strah vs. fobija

Fobija pripada skupini anksioznih poremećaja, a označava iracionalan, intenzivan strah od nekoga ili nečega. Fobiju dijagnosticira liječnik te na temelju toga određuje terapiju, koja najčešće obuhvaća psihoterapiju i/ili farmakološku terapiju. Najčešće fobije su one od zatvorenih prostora, visina, određenih životinja itd.

Fobije, za razliku od strahova, često ometaju naše svakodnevno funkcioniranje. Da bismo bolje razumjeli razliku između straha i fobije, zamislimo situaciju gdje nam stršljen zazuji oko glave. U tom trenutku javlja se emocija straha (stršljen nas može ubosti i zato predstavlja prijetnju), no ako otjeramo stršljena, opasnost prolazi i više se ne bojimo. Ako imamo fobiju od kukaca, primjerice stršljenova, mi ćemo razmišljati o mogućnosti uboda stršljena možda čak i onda kada je sasvim izvjesno da ga nema, što će u nama izazivati osjećaj anksioznosti. Budući da bi susret sa stršljenom izazvao iznimno intenzivan strah, mi ćemo vrlo vjerojatno izbjegavati bilo koju situaciju u kojoj bismo se mogli naći u blizini ovog kukca, što nam uvelike može utjecati na kvalitetu života (primjerice, izbjegavat ćemo odlazak na plažu, zabave na otvorenom i slično).

Strah  vs. anksioznost

Dok je strah temeljen na stvarnoj prijetnji, anksioznosti se najčešće vezuju uz misli da će se nešto loše ili prijeteće dogoditi. Anksioznost je mentalno i fizičko stanje napetosti zbog očekivanja nekog za nas nepoželjnog događaja.

Neki autori navode da je anksioznost cijena koju plaćamo zbog ljudske sposobnosti planiranja budućnosti. U tom smislu, određena razina anksioznosti može biti adaptivna, jer nam omogućuje sagledavanje šire slike i svih potencijalnih ishoda neke situacije. Međutim, kada anksioznost postane trajni i preplavljujuć izvor brige i napetosti, potrebno je potražiti pomoć liječnika.

Zaključno, možemo reći da se strah i anksioznost međusobno preklapaju utoliko što obje emocije motiviraju na zaštitna ponašanja i pripremaju tijelo na obranu od prijetnje. Ipak, dok je kod straha prijetnja određena na specifičan, poznat vanjski događaj, anksioznost je vezana za nepoznatu, slobodno lebdeću prijetnju ili unutarnji konflikt. Anksioznost je potaknuta neizvjesnošću u pogledu budućnosti. Iz tog ugla možemo reći da je anksioznost svojevrsna „nadogradnja“ straha, ali ne od prijetnji u sadašnjem trenutku, već od potencijalnih budućih prijetnji.

Premda je anksioznost iznimno neugodan, mentalno iscrpljujuć osjećaj, nije realistično (niti bi bilo poželjno) željeti potpuno iskorijeniti anksioznost iz palete čovjekovih osjećaja. Ali, puno može pomoći održavanje anksioznosti na razinama koje ne ometaju uobičajeno funkcioniranje osobe. U tome od velike pomoći može biti psihoterapija, a ako liječnik odredi, i farmakoterapija.