Što su depersonalizacija i derealizacija i kako utječu na naš pogled na svijet?

Poremećaj depersonalizacije događa se kada osoba kontinuirano ili uzastopno doživljava osjećaj kao da promatra svijet „odvojena od svog tijela“. Derealizacija je ekvivalentno subjektivno iskustvo gdje osoba ima osjećaj kao da taj svijet koji ju okružuje nije stvaran. Budući da se depersonalizacija i derealizacija često javljaju zajedno, u priručniku DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) govori se o poremećaju depersonalizacije/derealizacije.

Opisani osjećaji mogu biti veoma uznemirujući, ostavljajući osobu pod dojmom kao da se nalazi u snu. Ljudi koji su doživjeli depersonalizaciju/derealizaciju, često ju opisuju kao da gledaju život kako prolazi bez da oni sami sudjeluju u njemu, teško pronalaze riječi kojima bi opisali osjećaj odvojenosti od vlastitog života, od vlastitog tijela.

Povezanost s traumatičnim događajima

Mnogi ljudi, tijekom izrazito stresnih ili traumatičnih životnih događaja (npr. sudjelovanje u automobilskoj nesreći i sl.), doživjeli su prolazan osjećaj depersonalizacije/derealizacije. Međutim, kada se ovi osjećaji kontinuirano javljaju ili uopće ne jenjavaju, kada predstavljaju problem za svakodnevno funkcioniranje osobe, tada se govori o  poremećaju.

Prema MSD-u depersonalizacija je treći najčešći psihijatrijski simptom (nakon tjeskobe i depresije) i često se javlja nakon što je osoba iskusila po život prijeteću opasnost, kao što je nesreća, nasrtaj ili teška bolest ili ozljeda. Kao odvojeni poremećaj, poremećaj depersonalizacije se nije naširoko proučavao pa su njegova incidencija i uzroci nepoznati.

Vanjski promatrači vlastitog života

Vlastiti identitet, odnosno vlastito „Ja“ doživljavamo kao niz ideja, emocija, stavova i ponašanja koji su relativno stabilni kroz vrijeme. Kao svojevrsna čvrsta unutarnja jezgra, vlastito „Ja“ daje boju našem biću. Često kroz život idemo ne propitujući se suviše oko vlastitog identiteta, sve dok se u njemu ne javi određena disharmonija. Dr. Elena Bezzubova je poremećaj depersonalizacije/derealizacije opisala kao disharmoniju vlastitog bića, odnosno kao nedostatak tog „Ja“ koji drži sve te ideje, emocije, stavove i ponašanja u harmoniji.

Borba, bijeg, smrzavanje

Psihoterapeutkinja i autorica Imi Lo, navodi kako uslijed fizičkih, emocionih ili odnosnih traumatskih iskustava, ljudska bića posjeduju tri „evolucijska“ odgovora: borbu, bijeg ili smrzavanje (pojmovi se odnose na psihološke procese).  U tom kontekstu, depersonalizacija/derealizacija bi se odnosila na psihološki odgovor „smrzavanja“. Osoba se u ovim slučajevima „smrzne“, odnosno odvoji od događaja i osjećaja koji bi potencijalno mogli biti psihološki ili fizički pogubni za nju. Ovaj mehanizam, predlaže Lo, omogućuje osobi da preživi najteže i najtraumatičnije događaje, poput maloprije spomenutih nesreća i bolesti. Međutim, osjećaj „smrzavanja“ ponekad se može zadržati i dugo nakon što je prijetnja prošla i uvelike narušiti kvalitetu života osobe.

Što učiniti?

Prema MSD-u, dijagnoza poremećaja depersonalizacije (i/ili derealizacije) temelji se na simptomima za koje se potrebno obratiti liječniku. Liječnik će procijeniti osobu kako bi isključio fizičku bolest (kao što je poremećaj s napadajem), ovisnost o drogama i mogućnost drugog psihijatrijskog poremećaja. Stoga, ako osjećate neke od opisanih simptoma, svakako se potrebno obratiti liječniku i dogovoriti daljnje korake u liječenju.