Laganje nam je u krvi: što je uobičajeno laganje, a kada predstavlja psihološki poremećaj?

Prema jednom istraživanju, većina ljudi laže u prosjeku dvaput dnevno. Ljudi lažu u petini razgovora koji traju dulje od 10 minuta. Na tjednoj bazi, zavaravaju otprilike 30 posto sugovornika s kojima ulaze u interakciju jedan na jedan.

Statistike su neumoljive i sve upućuju na jednu stvar: laganje je ljudima vrlo blisko.

Definicija laganja

Općenita definicija laganja, prema psihološkim priručnicima, obuhvaća namjerno iznošenje netočnih informacija ili prikrivanje istine s ciljem manipulacije, izbjegavanja odgovornosti ili ostvarivanja neke koristi. Ova definicija naglašava namjernost i svjesnost subjekta koji laže, kao i potencijalne posljedice laži na druge ljude.

Laganje može biti povezano s različitim motivima i kontekstima, uključujući socijalne interakcije, odnose, poslovne situacije ili druge životne okolnosti.

Laganje se uči od malih nogu

Premda, na prvu, možemo reći da je svaka laž loša, mnogi socijalni odnosi i norme temelje se na lažima. Iako djecu od malih nogu učimo da je uvijek bolje reći istinu, istovremeno, kroz proces socijalizacije, često ih se potiče da lažu ili prikrivaju istinu. Primjerice, da prilagođavaju vlastitu istinu socijalnoj okolini u kojoj se nalaze. Tako roditelji često uče svoju djecu da ne smiju baki reći da im je dosadno ili da moraju zagrliti brata čak i kad su ljuti na njega, ispričati se kada to ne misle.

Svakodnevno laganje

Laganje u raznim prilikama, na neki način se potiče i tijekom života. Zakasnili ste na jutarnji sastanak na poslu? Najbolje je ne priznati da ste prespavali. Vjerojatno ćete biti kažnjeni mnogo više nego ako kažete da ste zapeli u prometnoj gužvi.

Također, laganje je u suštini mnogih zanimanja. Razmislite koliko često vidimo odvjetnike kako izmišljaju nerealne teorije u ime svojih klijenata ili političare koji često brane svoja politička uvjerenja, čak i po cijenu istine.

Znanost o laganju – tko češće laže?

Prema istraživanjima, osobe koje češće lažu istovremeno su one koje su sklone manipulaciji i makijavelizmu (uvjerenju da cilj opravdava sredstvo) te osobe koje pretjerano brinu o dojmu koji ostavljaju na druge.

Istraživanja pokazuju i da su ekstrovertni, društveni ljudi nešto skloniji lagati, dok su osobe visoko na skali odgovornosti sklone lagati manje.

Kompulzivno laganje

Do sada smo govorili o laganju u međuljudskim odnosima, s najčešćim motivom izbjegavanja neke neugodne situacije. No, u praksi postoji i nešto što zovemo kompulzivnim laganjem.

Kompulzivno laganje je oblik laganja u kojem osoba često i ponavljajuće laže, često bez jasnog razloga ili koristi. Osoba može lagati iako nema jasan motiv ili potrebu za tim te može osjećati intenzivnu napetost ako ne laže. Kompulzivno laganje često je povezano s psihološkim poremećajima ili poremećajima ponašanja. Osobe koje kompulzivno lažu mogu imati poteškoća u održavanju zdravih interpersonalnih odnosa i često doživljavaju emocionalne probleme.

Zaključno

Da zaključimo – iako ljudi često lažu, većinom se ne osjećaju dobro kada lažu. Kada lažemo, osjećamo se manje povezano s osobom kojoj lažemo, no i sami sa sobom.

Sljedeći put kada se uhvatimo u laži, zapitajmo se koji je bio motiv naše laži i jesmo li tu socijalnu situaciju mogli bolje razriješiti? Lažemo li da „zaštitimo“ drugu stranu od povrede ili laganjem potiskujemo svoje potrebe i svoje istine? Iako je ponekad bijela laž izgovorena kako bi zaštitila odnos (što je razumljivo, i s čime se većina ljudi može poistovjetiti), ako često lažemo, to može dugoročno predstavljati problem za odnos.

Govoriti istinu, koliko god teško bilo, daje mogućnost da se povežemo s drugom osobom, da ispričamo svoju istinu ili da, naprosto, drugoj osobi iskažemo svoje potrebe.