Što je sociopatija i može li se uopće liječiti?

Obmanjivanje i manipulacija te sklonost impulzivnom reagiranju, temeljna su obilježja sociopatije ili antisocijalnog poremećaja ličnosti.

Kako prepoznati sociopata

Ove se osobe s karakterističnom lakoćom sukobljavaju s drugima, često izražavaju neprijateljski stav, razdražljivi su, skloni su impulzivnom ponašanju te nasilju što rezultira opetovanim tučnjavama. Pokazuju i nemogućnost planiranja te predviđanja posljedica svog ponašanja radi čega često naprave djela zbog kojih kazneno odgovaraju. Kažnjavanje rijetko utječe na njihovo ponašanje ili poboljšava njihovu prosudbu. Za svoje neodgovarajuće ponašanje često ne osjećaju krivnju ili žaljenje. Mnogi imaju dobro razvijenu sposobnost slatkorječivog opravdavanja svog ponašanja, a za svoje neadekvatno ponašanje često i okrivljuju druge.

Sociopati su skloni zanemarivanju, nepoštivanju i/ili kršenju prava, želja i osjećaja drugih osoba. Njihove emocionalne veze su prožete obmanjivanjem i neiskrenošću. Skloni su laganju, lažnom predstavljanju ili nasamarivanju drugih zbog osobne koristi ili ugode. Skloni su druge izrabljivati zbog materijalnog dobitka ili osobnog zadovoljstva. Kad govorimo o intimnim odnosima osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti, važno je naglasiti da oni ne mogu ostvariti uzajamno intimnu vezu s drugom osobom budući da druge doživljavaju kao sredstvo ostvarenja vlastite dobiti. Skloni i promiskuitetnom ponašanju te lako ulaze u intimne i partnerske odnose iako ih teško zadržavaju na dulje vrijeme. Nisu skloni ispunjavanju obaveza (bračne obveze, alimentacija i sl.) te imaju teškoće poštivanja zakonskih obaveza i socijalnih normi. Često su i financijski neodgovorni.

Deficit empatije kod ovih ljudi se očituje u tome da ne iskazuju zabrinutost za tuđe osjećaje niti mogu razumjeti njihove potrebe ili patnje. Iz toga proizlazi i činjenica da ne osjećaju žaljenje za svoje postupke na štetu drugih, niti iskazuju kajanje za patnju koju su im nanijeli.

Često su skloni prekomjernom uzimanju/zlouporabi alkohola, kao i uzimanju drugih psihoaktivnih supstanci, pa se prezentiraju kao alkoholičari i narkomani.

Sociopatija i psihopatija nisu sinonimi

Sociopatija i psihopatija često se smatraju sinonimima, no iako su povezani, radi se o dvama različitim kliničkim entitetima. Jedino što im je zajedničko jest iskrivljenost emocionalne i socijalne dimenzije života, ali se ona kod ova dva poremećaja drugačije manifestira.

Mogući uzroci

Stručnjaci smatraju da je glavni uzrok nastanka sociopatije trauma iz ranog djetinjstva (npr. zanemarivanje djece, fizičko i psihičko nasilje te zlostavljanje) što znači da se vrlo rana sociopatija javlja kod djece, a u pubertetu se najbolje uočava. Smatra se da sociopati ipak mogu pokazati empatiju u određenim okolnostima i prema određenim ljudima, ali to se ne događa tako često. Njima nedostaje socijalni standard prihvatljivog ponašanja kojeg svi ljudi prirodno usvajaju nakon što im je nametnut kroz odrastanje i sazrijevanje. S obzirom na to da nemaju taj unutarnji osjećaj što je društveno prihvatljivo, a što nije, oni će kršiti standarde i etičke principe zajednice.

Obilježja sociopatije

• grubo zanemarivanje osjećaja drugih osoba,
• naglašen manjak odgovornosti,
• nepoštivanje socijalnih normi, pravila, obveza,
• nemogućnost održavanja trajnih emocionalnih veza iako ne postoje teškoće u njihovom uspostavljanju,
• niska tolerancija frustracije,
• nizak prag za očitovanje agresije,
• nepostojanje osjećaja krivnje,
• nemogućnost učenja na iskustvu, pogotovo kazni,
• sklonost okrivljivanju drugih,
• sklonost racionalizacijama svog neodgovarajućeg ponašanja.

Učestalost

Među muškarcima je učestalost ovog poremećaja od 2 do 4% u općoj populaciji, a među ženama 0,5 do 1%. Ohrabrujući je podatak da tijekom života poremećaj ima osobinu slabljenja intenziteta.

Liječenje

Da bi se bilo koji poremećaj liječio, mora postojati motiviranost tj. želja za promjenom i uvid u neodgovarajuće ponašanje. Kako je jedna od glavnih karakteristika okrivljivanje drugih za svoje ponašanje, teškoće u doživljaju kajanja te učenju na kazni, kao i negiranje vlastitog neodgovarajućeg ponašanja, postoje teškoće u samom liječenju jer istinska želja za promjenom izostaje. No ipak, pritisnuti zakonskim (nakon, primjerice, kaznenih djela nasilja u obitelji) ili drugim razlozima kao komorbidnim dijagnozama (ovisnosti), mogu se javiti na psihijatrijsko liječenje.

Dakle, činjenica je da je antisocijalni poremećaj ličnosti teško liječiti jer će takvi pojedinci biti nesuradljivi, pa teško i slabo ostvaruju terapijski savez. Međutim, ipak postoji način za provođenje terapije i u ovom slučaju, a to je pomoću mentalizacije. Zbog neodgovarajuće mentalizacije imaju teškoće u procjeni emocionalnog stanja drugih, ali i vlastitog emocionalnog stanja. Zato teško reguliraju vlastiti afekt, a u očekivanjima od drugih ljudi su rigidni te loše rješavaju probleme na koje nailaze u interpersonalnim odnosima – često pribjegavaju nasilnom ponašanju.

Neki stručnjaci smatraju da je sociopate lakše poučiti pravilnim obrascima ponašanja nego psihopate zato što oni ponekad zaista mogu stvoriti određenu vrstu povezanosti s drugim ljudima ili grupama ljudi, a u nekim okolnostima čak osjete i sažaljenje.

Terapija se čini mukotrpnom i s upitnim konačnim ishodom zbog sklonosti ovih pacijenata da zlouporabljuju lijekove i zbog njihove slabe motivacije za liječenje i napredak, no nije nemoguća.