Sezonski afektivni poremećaj: kako otjerati sjetu i umor hladnih dana…

Sezonski afektivni poremećaj je poremećaj raspoloženja sa sezonskim karakterom javljanja, odnosno javlja se tijekom jeseni i zime kada su dani kraći i s manjom količinom svjetla. Povlačenje ili popravljanje kliničkih znakova primjećuje se u proljeće i ljeto kada su dani duži s više svjetla. Kod osoba koje su zahvaćene ovim poremećajem prezentira se klinička slika depresivnog poremećaja.

Za sezonski afektivni poremećaj karakteristični su sniženo raspoloženje, psihomotorna usporenost, letargija te atipični simptomi depresije kao što su hipersomnija (pojačana potreba za snom), hiperfagija (pojačano jedenje, pogotovo ugljikohidrata) te pogoršanje simptoma u kasnim popodnevnim satima. Patofiziološki mehanizmi nastanka ovog poremećaja su nerazjašnjeni, a o samoj etiologiji, odnosno uzrocima poremećaja postoji nekoliko hipoteza.

Sezonski afektivni poremećaj poznat je i pod pojmom „zimska depresija“ ili „zimski blues“, a uzrokovan je poremećajem našeg biološkog sata.

Uzroci

Istraživanja pokazuju da se sezonski afektivni poremećaj nešto češće javlja kod mlađih osoba. Višestruko je češće zastupljen kod ženskog spola.

Kako su zimi dani kraći, ljudi ustaju prije zore, a na poslu ostaju sve do sumraka što može utjecati na poremećaj normalnog cirkadijalnog ritma (biološkog sata) te time utjecati na javljanje simptoma.

Točan uzrok nije poznat, no vjeruje se da je upravo smanjenje razine prirodne svjetlosti važan čimbenik. Naime, nekim osobama je potrebno više svjetlosti kako bi mogli normalno funkcionirati. Smatra se da zbog manjka svjetlosti dolazi do poremećaja u normalnom cirkadijalnom ritmu tijela.

Ljudski organizam svjetlosnu energiju elektromagnetskih valova pretvara u elektrokemijsku energiju staničnih procesa koja, u konačnici, dovodi do niza biokemijskih reakcija u našem tijelu. Svjetlo ulazi kroz oči i preko retinohipotalamičkog moždanog neuronskog puta potiče pinealnu žlijezdu (epifizu)  na stvaranje tvari/neurotransmitora koja se zove melatonin. Kada je mračno, melatonin se proizvodi u epifizi, a svjetlost isključuje proizvodnju melatonina. Melatonin je odgovoran za pospanost koja se javlja u večernjim satima. Kod osoba koje boluju od sezonske depresije, melatonin se izlučuje kasnije, za vrijeme noćnih sati, a ujutro se ne razgradi u dovoljnoj količini, što izaziva letargiju i druge manifestacije ovog poremećaja. 

Mogući su i drugi uzroci sezonske depresije, među kojima je i socijalna izolacija. Zbog hladnijeg doba više vremena provodimo u kući, a u proljeće i ljeto imamo više sunčanih sati i vrijeme nas potiče da izađemo i uživamo u aktivnostima na otvorenom.

Sezonski afektivni poremećaj karakterističan je za određena geografska područja gdje vladaju velika hladnoća i duge zime, kao što je to slučaj sa skandinavskim zemljama i Kanadom.

Simptomi

Simptomi koji se javljaju u sezonskom afektivnom poremećaju mogli bi se okarakterizirati kao simptomi „atipične depresije“.

Sezonski afektivni poremećaj karakterizira kombinacija dolje navedenih simptoma:

• Manjak energije, kronični umor
• Smanjena motivacija
• Razdražljivost
• Manjak koncentracije
• Povećana potreba za snom
• Smanjen libido
• Povećan apetit i uslijed toga povećanje tjelesne težine (pojačana potreba za ugljikohidratima)
• Nesposobnost da se osjeti sreća
• Interpersonalne teškoće (osjetljivost na odbacivanje)
• Teški (olovni) osjećaj u rukama i nogama

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza sezonskog afektivnog poremećaja temelji se na povijesti simptoma, odnosno da se simptomi javljaju u jesen i zimu te poboljšavaju u proljeće i ljeto. Zasebna dijagnoza sezonskog afektivnog poremećaja kao takvog u DSM-V ili MKB-10 (važećim klasifikacijskim sustavima) nema. U MKB 10, Sezonski afektivni poremećaj opisan je pod dijagnozom „Ostali depresivni poremećaji“, a da bi se postavila dijagnoza, mora zadovoljavati kriterije depresivne epizode.

Depresivno raspoloženje koje je posljedica medicinskog stanja ili je povezano s postojanjem deluzija ili halucinacija koje osoba doživljava, ne bi se mogla računati u ovaj poremećaj.

Terapija

Prvi lijek odobren za liječenje sezonskog afektivnog poremećaja u SAD-u 2006. godine bio je Wellbutrin XL (bupropion) koji je pokazao svoju učinkovitost za ovaj poremećaj u raznim istraživanjima. Osim Wellbutrina, antidepresiva iz skupine inhibitora ponovne pohrane dopamina i noradrenalina (DNRI), za liječenje se upotrebljavaju i lijekovi iz skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina – SIPPS kao fluoksetin, sertralin i paroksetin s obzirom na podatak o manjku serotonina kod osoba oboljelih od ovog poremećaja.

Osim antidepresiva, vrlo se korisnom pokazala i svjetlosna terapija. Svjetlosna terapija provodi se sofisticiranim uređajima – tzv. lampe – koje emitiraju vidljiv dio elektromagnetskog spektra slično sunčevom svjetlu i dio infracrvenog spektra. Terapija se provodi tako da pacijent sjedi na propisanoj udaljenosti, obično 30 do 60 cm. Ciklus fototerapije traje u kontinuitetu 10 dana po 15 do 20 minuta, uz primjenu svjetla iz lampe u prijepodnevnim satima. Primjenjuje se jačina svjetla 10.000 luksa, koja odgovara svjetlu jednog vedrog, ali ne sunčanog dana. Aplicira se u predjelu čela, iznad korijena nosa. Već nakon nekoliko dolazaka zamjećuje se vedrije raspoloženje, redukcija dnevne pospanosti i kvalitetniji noćni san. U slučaju potrebe ciklus se može ponoviti.

Odgovor na terapiju svjetlom često se javlja u roku od tjedan dana, ali kod nekih bolesnika za odgovor je potrebno i četiri tjedna. Nuspojave su vrlo rijetke, blage i prolazne, a uključuju glavobolju, mučninu i uznemirenost te suhoću oči (pacijent, da bi spriječio ovu nuspojavu, tijekom aplikacije treba žmiriti). Nuspojave koje su izražene obično nestaju sa smanjenjem doze svjetlosti.

Neki stručnjaci preporučuju i uzimanje vitamina D s obzirom na to da su neka istraživanja pokazala postojanje manjka vitamina D u zimskim mjesecima zbog slabijeg izlaganja kože suncu.

Od drugih metoda preporučuje se tjelesna aktivnost. Dokazano je da 30 minuta energičnog vježbanja tri puta tjedno pomaže protiv depresije, no i lakša tjelovježba može imati blagotvoran učinak. Vježbate li na otvorenom, korist može biti dvostruka jer ćete uz tjelesnu aktivnost upijati i sunčevu svjetlost.

Od psihoterapije se preporučuje kognitivno-bihevioralna terapija. Najbolji se rezultati ipak postižu kombiniranom terapijom; psihoterapija, farmakoterapija, terapija svjetlom te tjelesna aktivnost i pravilna prehrana.