Savjeti psihologinje koji će vam pomoći u teškim trenucima nakon potresa

„Solidarna – zaklada za ljudska prava i solidarnost“ objavila je na svojoj Facebook stranici odlične i korisne savjete dr. sc. Andreje Bubić, izvanredne profesorice na Samostalnoj katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Takozvana „lista rješenja“ koju, piše na profilu Zaklade, psiholozi inače izbjegavaju, u kriznoj ili traumatskoj situaciji jedina je koju stradalnik bilo koje vrste ima kapaciteta poslušati. Objavu ovom prilikom prenosimo u cijelosti.

1. Najprije rješavajte konkretno i nužno

Prvo se pobrinite o tijelu, pa tek nakon toga o mislima. Emocionalnu proradu ostavite za kraj: protiv preplavljujućih emocija ćete se teško moći zaštititi, ali sve koje možete „odgoditi“ ostavite za kasnije.

Nitko vam to ne mora reći: ako se nalazite u izravno pogođenom području, najprije rješavajte goli život. S obzirom na prirodu potresa (ponavljajuću, koja sa sobom nosi još mjesece novih trešnji), ako je moguće i ako si to možete priuštiti, otiđite ili barem povremeno odlazite negdje gdje barem na dan-dva-tri-osam dana možete mirno odspavati bez stalne strepnje da će uskoro doći novi udar. Ako nemate tu mogućnost ili se jednostavno ne možete (ili ne želite) odvojiti od svog ognjišta – za početak se usmjerite na konkretno, primjerice na zidove, podove, struju ili hranu. Brinite se o osobnoj higijeni, ne zaboravite jesti, nemojte izgubiti strukturu dana.

Zvuči banalno, ali važne su to stvari: konkretno nam pomaže da se ne utopimo u moru panike i tuge nad čijim rubom visimo i koja prijeti da će nas progutati. Nemojte ovih dana razmišljati više nego što morate; ako znate kako, emocijama dopustite da za sada samo prođu kroz vas.

Usmjerite se na tijelo – utoplite ga, umirite, pokušajte se naspavati (onaj tko može, dakako; ako ste u trusnom području, teško da ćete uspjeti). Ako imate neku dragu osobu blizu sebe, zagrlite je, osjetite kontakt s drugim čovjekom, pomoći će vam. Fizički se najprije pobrinite za sebe. Ovo nije vrijeme za emocionalnu proradu; još dugo vremena (u kontekstu svega što se ove godine dogodilo) neće biti.

2. Hvatajte se za slamke, čak i ako izvana izgledaju djetinjasto i „glupo“

Ako ste izravno pogođeni traumom, nakon što se pobrinete da ste na suhom i toplom, da jedete, pijete i barem malo spavate… tek tada se usmjerite na onog „psihološkog sebe“. Dakako, nećete mu ni prije toga moći pobjeći ali svejedno, dok se ne izborite za goli život, teško da ćete imati kapaciteta previše se brinuti za ovaj dio sebe.

Zapamtite pritom da „Velikog rješenja“ i utjehe nema: trenutno vam to ne može ponuditi nitko, čak ni vi sami sebi. U ovom je trenutku gotovo, pa i nemoguće očekivati da ste dobro. Možete, dakako, biti „u redu“, zahvalni na tome što je tako kako jest, a ne gore, utješeni jer ste vi i vaši na sigurnom. Dobro jer ste gore već prošli (možda u ratu, nekoj bolnici ili mrtvačnici), pa vam se ovo i ne čini „tako strašno“. Mnogi su „dobro“ na taj način, rijetki su istinski dobro.

Ako se osjećate istinski dobro, i to je u redu. Nismo svi isti. Neki zaista nisu izravno pogođeni ili možda imaju drugačije obrasce doživljavanja i uspješnije mehanizme nošenja s ovakvim događajima. Dobro je ako ste dobro; očekivano je da niste.

Ako se ne osjećate dobro, hvatajte se za što god možete. Mnogima će najbolje i najviše pomoći kontakt s drugim čovjekom – nekim bliskim, naročito s djecom, ali i običnim poznanikom ili strancem kod kojeg ćete prepoznati trunku ljudskosti i suosjećanja. Ako ste sami stradali, čim budete imali kapaciteta za misliti o drugima, javite svojima da ste dobro. Ako poznajete nekoga tko je stradao, javite mu se i pitajte kako je, ali pritom shvatite da vam se ovih dana odmah (ili možda uopće) neće biti u stanju javiti.

Osim dragih drugih, ovih vam dana može pomoći sve što vam je inače blisko i drago: podjednako velike, kao i male stvari. Ako vas je inače veselilo, koliko god to apsurdno zvučalo, možda su upravo kukičanje, ples ili rad u vrtu idealne sitnice koje će vas održati u komadu i sačuvati vam zdravi razum. Ako možete, pokušajte se na trenutak i nasmijati: crnohumorne pošalice koje su Zagrepčani već počeli dijeliti borba je za onog najdubljeg sebe, a ne ismijavanje tragedije koja ih je zadesila. Razbijte nekako začarani krug panike, straha, tuge i boli te barem na trenutak pokušajte izaći iz njega: crni humor, nostalgična televizijska serija, sviranje gitare ili bilo koja druga, naoko neprimjerena, sitnica u tome vam može itekako pomoći.

3. Zaštitite djecu

Osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet djeci su beskrajno važni. Točnije, ovi su nam osjećaji svima beskrajno važni, pri čemu odrasli ipak imaju izgrađene mehanizme i obrasce zaštite, kao i određen stupanj mentalne čvrstoće koju djeca nisu imala priliku razviti.

Beskrajno je važno djeci iz pogođenih područja dati kakav-takav osjećaj sigurnosti. Ako je ikako moguće, bilo bi dobro maknuti ih iz trusnog područja. Ako im to ne možete omogućiti, zagrljaj, poljubac, utjeha, kao i igra (puno, puno igre) najbolja su pomoć koju možete ponuditi. Pokušajte im normalizirati iskustvo koliko god možete; ako ste u stanju, koliko god se vama osobno u ovom trenutku to ne činilo presudno važno, budite i igrajte se s njima jer ćete im tako pomoći da „proigraju“ barem neke aspekte ove traume.

Ako imate djecu, a ne živite u pogođenim područjima, nemojte im dopustiti da gledaju previše (ili uopće) vijesti ovih dana. Snimke koje se prikazuju na televiziji toliko su dubinski potresne da ih nijedno dijete ne bi smjelo vidjeti (a kamoli doživjeti).

4. Minimum vijesti je dovoljno vijesti

Ako stanujete u pogođenom području, morate biti stalno informirani jer trebate znati gdje vam je dostupna pomoć, koje dijelove grada morate izbjegavati i slično.

Ako niste izravno pogođeni, potresne video snimke, poput onih ranije spomenutih, su jednostavno višak. Jedne vijesti dnevno (u najgorim trenucima možda i samo radijske) su dovoljne, pogotovo ako ste tijekom koronakrize ili bilo kad tijekom života nečime bili teško pogođeni. Ograničite količinu vijesti ovih dana i pažljivo birajte izvore na kojima ćete ih tražiti.

5. Poštujte tuđu bol. Ne mjerite i ne uspoređujte tuđu bol

Bliski, pa čak i ne toliko bliski, ljudi izravno pogođenih stradalnika imaju potrebu pomoći i biti uz ljude koje vole u trenutku dok im je najteže. Kao što jasno pokazuju snimke pomoći koja se stradalnicima šalje iz cijele zemlje, „ruku dati“ žele i oni koji s pogođenim područjima ni na koji način nisu pogođeni. Ako imate potrebu nekom (poznatom ili nepoznatom) pomoći, pomozite; svakako pomozite! Ali nemojte pritom očekivati riječ zahvale ili osobno shvatiti ako ne dobijete odgovor koji biste možda htjeli ili očekivali – iako je i vama teško, shvatite da u ovom trenutku fokus ne može biti na vama.

Ako ste izravno stradali u ovom potresu i/ili onima koji će još uslijediti, potražite pomoć i prihvatite svaku ruku koja vam se pruži. Nemojte biti previše ponosni i oslanjati se samo na sebe. Ne možete sami. Tražite pomoć i prihvatite ponuđenu. Ako imate snage, zahvalite se na njoj; ako ne možete sada razmišljati o osjećajima drugih, nemojte zahvaliti odmah – napravit ćete to kad budete mogli ili jednog dana pomoći nekom drugom kad mu zatreba.

Poštujte ovih dana tuđu bol i budite vrlo oprezni jer će je puno ljudi, možda i oni od kojih to nećete očekivati, itekako duboko doživjeti. Mnogi od nas imaju rodbinu i prijatelje u potresom pogođenim područjima. Mladi ljudi iz cijele su Hrvatske odlazili na studij u Zagreb i boli ih ono što se događa gradu u kojem su doslovno odrasli, čak i ako s njim više nemaju puno veze. Mnogi se sjećaju tragedije koja je danas uništeni kraj zadesila u ratu, i zbog toga ih ova još više boli. Mnogi koji su posljednjih mjeseci ili ikad u životu previše boravili po bolnicama ili su zbog korone ili nekog drugog razloga izgubili neku dragu osobu i više su nego potreseni ovim događajem, čak i ako nikakve veze s Petrinjom i vrlo širokom okolicom nemaju.

Previše ruševina, previše stradalnika, previše besmisla, previše nesreće nikoga tko je u životu bilo što teško proživio neće i ne može ostaviti ravnodušnim. Svima nam je 2020. uzdrmala tlo pod nogama; televizijske snimke koje gledamo i koje ćemo gledati ovih dana mnoge će itekako pogoditi, svakoga iz svog razloga, svakoga na svoj način.

Poštujte u tjednima i mjesecima koji dolaze tuđu bol. Ne morate je razumjeti, ali shvatite da je mnogima danas teško, prevelikom broju možda i neizdrživo.

Imajte na umu da bol neće nestati onda kad udarne vijesti zamijene neke senzacionalnije i zanimljivije: još mjesecima, a možda i godinama, zbog ovoga što se ovih dana događa neki ljudi dugo vremena neće biti dobro.

6. Ne nudite prazne fraze utjehe i lažnu nadu

Ako možete, samo budite tu; to je dovoljno. U trenutku kad nam netko blizak pati, svatko od nas ima potrebu utješiti ga, a najčešće i u trenutnoj situaciji pokušati pronaći nešto dobro ili reći da će sve biti u redu. Nadajte se da će tako biti i recite da se tome nadate, ali nemojte obećavati ono što ne možete ispuniti.

I ovo će proći, da, sve prolazi, pa će tako i ovo. Ali ne znamo kako i kada, a znamo da neće sutra, pa ni u mjesecima koji su pred nama. Zagreb se je mjesecima tresao nakon ožujka, trest će se još dugo ne samo Petrinja, nego i brojna druga područja.

Stradalnicima nemojte upućivati prazne fraze i nuditi im lažnu nadu. Ako možete ponuditi komadić sebe i biti uz njih, ako im možete uputiti iskrenu riječ sućuti, dodati deku, lutku za dijete, komad hrane ili zubnu pastu – ponudite, uputite, dodajte.

Ako nemate što za ponuditi, odmaknite se i živite svoj život. Mnogi su ovih dana potreseni ovime što se dogodilo i ne samo voljni, već izrazito željni pomoći. Ako niste među njima, nemojte biti oni čija će riječ zaboljeti ili postupak odmoći.

7. Nema jednog i univerzalnog smisla, nemojte ga zasad tražiti

Ako mislite da ste ga shvatili, zadržite ga za sebe još neko vrijeme.  Mi ljudi smo bića koja trebaju i traže smisao… i to najviše i najčešće onda kad nam se dogodi nešto kao što je ovaj potres. Velikog objektivnog smisla nema; postoji samo onaj koji ćemo sami sebi dati. Pokušajte ga sebi dati, ali samo ako vas je ovaj događaj marginalno pogodio. Ako ste preblizu pogođenom području ili ljudima u njemu, previše razmišljanja o ovim temama prije će vam odmoći nego pomoći.

Ako netko pronađe smisao u ovome što se događa, ovih bi ga dana, tjedana, a možda i mjeseci, možda bilo najbolje zadržati za sebe. Majci koja je izgubila dvanaestogodišnje dijete i većini onih koji su na ovaj ili onaj način pogođeni, vaš je smisao trenutno vrlo vjerojatno suvišan i to naročito ako im niste bliska osoba, i to naročito ako vaš smisao uključuje traženje krivice u žrtvi zbog tragedije koja ju je pogodila.

Teško je, poštujte težinu

Toliko o načinima na koje ovih dana možete pokušati pomoći sebi ili drugima koji su pogođeni tragedijom koja nas je zadesila. Ovo su neke glavne smjernice, teško ih je u prvih 24 sata nakon potresa tijekom kojih je tekst pisan sročiti bolje. Stoga svakako pročitajte i druge ako nečemu u ovom nije posvećeno dovoljno pažnje ili ako postoji još nešto što ovdje nije spomenuto, a moglo bi vam pomoći.

Potres koji je zatresao nemali dio Hrvatske strahoviti je, strahoviti udarac stanovnicima pogođenih područja, njihovim bliskima, ali i svima drugima jer nam, u kontekstu cijele ove godine, dubinski drma ona najtemeljnija uvjerenja o svijetu i osjećaj sigurnosti koji nam toliko treba.

Ako ste među izravno ili neizravno pogođenima, čuvajte se najbolje što znate i možete ovih dana. Pazite na sebe. Budite sebični, ali ne i izolirani: javite se onima kojima je do vas stalo, nazovite samo da im čujete glas. Iako se to trenutno ne čini kao veliki prioritet, napravite to kad budete mogli jer će njima značiti, a vama pomoći.

Ako niste među pogođenima i ako vaš život ovaj događaj nije previše uzdrmao, iz pijeteta prema stradalnicima suzdržite se od vatrometa i spektakularnih dočeka 2021. godine.

Proslavite, obilježite kraj 2020. godine jer nam je svima bila teška. Posebno ako imate djecu, to i morate napraviti; ako ne zbog sebe, onda zbog njih. Obilježite ulazak u Novu, ali ne tako da vaše slavlje zaboli nekoga tko je tri dana ranije izgubio mamu, kćer, tatu, sina, nećaka, brata, sestru, baku, djeda, krov nad glavom, automobil, najdražu igračku ili zdravi razum.

Potres koji je, u trenutku pisanja većine ovog teksta, danas zadesio Hrvatsku, ogromna je tragedija. Poštujte to. Pomozite ako i koliko možete. Ako ne možete pomoći, nemojte odmagati.