Psihološka fleksibilnost: možemo li povećati svoju prilagodljivost?

Kad razmišljamo o ljudskoj funkcionalnosti, bila ona fizička ili emocionalna, često se dotičemo teme fleksibilnosti. Fleksibilno tijelo obično je vrlo funkcionalno. Fleksibilan um u stanju je producirati mnogo ideja za rješavanje problema i iznaći različite strategije koje mu pomažu u svakodnevnom životu.

Ljudi često odlaze na psihoterapiju jer se osjećaju kao da su „stjerani u kut“ pa ne vide rješenje situacije, niti alternative postojećem stanju. Osjećaju se zarobljeno u obrascima ponašanja koji im štete, u odnosima koji su rigidni, u problemima bez ideje kako dalje. Osnovna zadaća većine terapeuta u tim situacijama jest povećati broj izbora za svoga klijenta, odnosno s njime otkrivati više mogućih ishoda koji bi mu mogli biti od pomoći. Drugim riječima, povećavati psihološku fleksibilnost.

Objašnjenje psihološke fleksibilnosti

Psihološku fleksibilnost, odnosno njezino pomanjkanje, odlično je opisao slavni psiholog Abraham Maslow kada je rekao: „Kada imamo samo čekić, skloni smo sve stvari tretirati kao da su čavli.“ Drugim riječima, kada se rigidno držimo starih obrazaca, teško ćemo se otvarati za nove mogućnosti i sve ćemo nastojati rješavati na isti način. A u životu je to često nemoguće i neminovno dovodi do patnje.

Stoga, možemo reći da je psihološka fleksibilnost naša mogućnost da prepoznamo i prilagodimo se na različite situacije koje nam život donosi. Da mijenjamo pogled na stvari i posljedično, prilagođavamo svoje ponašanje na način koji nam omogućuje životni balans u nama važnim životnim područjima.

Ako ne razvijamo psihološku fleksibilnost, ponašamo se (prema Maslowu) kao automatska autopraonica koja odlično može oprati automobil, ali prema bilo kojoj drugoj stvari stavljenoj na pranje, ponašat će se jednako kao da je automobil. Tako će i rezultati pranja bilo čega drugoga, osim automobila, biti slabi.

Posljedice psihološke nefleksibilnosti

Psihološka nefleksibilnost kao osnova psiholoških teškoća spominje se u mnogim granama psihoterapije. Pa tako, za primjer možemo uzeti kognitivne distorzije (iskrivljeno mišljenje) kod osobe koja se javi na terapiju, odnosno specifičan način razmišljanja u kojemu je svijet negativno mjesto, misli se često vraćaju na katastrofične i negativne scenarije te prevladava „sve ili ništa“ stav. Drugim riječima, osoba se javi na terapiju jer naizgled postoji vrlo malo prostora za proširenje mogućnosti, odnosno način razmišljanja je vrlo nefleksibilan.

Povećavanje psihološke fleksibilnosti u tom bi se slučaju moglo kretati u smjeru da s klijentom promatramo spomenute misli, razmišljamo o alternativnim razrješenjima situacija i potičemo klijenta da bira ono rješenje, odnosno sluša onaj glas koji je najtočniji/nudi najviše opcija. Umjesto da pokušava svojim negativnostima i jačinom nadglasati druge.

Okrenimo fokus na vas

Ako psihološku fleksibilnost karakterizirano kao vještinu da se prilagodimo dinamici života, da usmjerimo naše mentalne resurse tamo gdje je u datom trenutku potrebno, ako ju definiramo kao vještinu koja nam omogućuje balans između želja, mogućnosti i datog trenutka, tada se vrijedi zapitati – u kojoj mjeri mi sami posjedujemo psihološku fleksibilnost i u kojoj mjeri smo osvijestili njezinu važnost za kvalitetu našeg života?

Odgovor na to pitanje ujedno je i odgovor na pitanje koliko u danu koristite različitih strategija u susretu s različitim problemima? Primjenjujete li, ovisno o okolnostima, mehanizme poput prihvaćanja, revidiranja, distrakcije, kritiziranja, brige itd. Tako je, primjerice, briga ponekad dobrodošla budući da nas tjera da sagledamo potencijalne (štetne) posljedice naših odluka i ispravimo ih na vrijeme. Ponekad pak može biti destruktivna (često kada se brinemo oko stvari na koje ne možemo utjecati). Razlika u prepoznavanju kada ju „koristiti“ ključna je u shvaćanju psihološke fleksibilnosti.

Izvori:

Shpancer, N. (2019). psychological-flexibility-core-mental-health-asset. Psychology today. Preuzeto 10.8.2021 sa stranice: https://www.psychologytoday.com/us/blog/insight-therapy/201909/psychological-flexibility-core-mental-health-asset