Psihologija laganja: muškarcima ipak treba manje vjerovati nego ženama

Nedavno istraživanje pokazalo je da je lik Pinokija s razlogom bio muško. Navodni „jači spol“ laže bolje i više, utvrdilo je istraživanje provedeno na Sveučilištu u engleskom Portsmouthu. Autori su zamolili 196 dobrovoljaca da odgovore koliko su puta lagali u prethodna 24 sata, kakvog su tipa laži bile i kako su izrečene. Ispostavilo se da su muškarci više nego dvostruko uspješniji lažovi od žena i da smišljaju vjerodostojne priče u koje ubacuju laži.

Među muškim „prednostima“ ističe se bolja kontrola tjelesnih signala prilikom laganja. Drže tijelo opuštenijim nego žene i pogled uperen u žrtvine oči, čime daju laži veću uvjerljivost. Druga su istraživanja pronašla još razlika u laganju između muškaraca i žena, ovisno o kontekstu. Tako muškarci ponajviše lažu o sebi, skrivajući krivnju ili uvećavajući zasluge, a žene o drugima. Također, žene češće lažu uljepšavanjem neugodne istine tako da poštede sugovornika.

Najčešće lažemo blago i obzirno

Kad lažu, ljudi rijetko idu u krajnosti, tražeći kompromis između prednosti koju bi ostvarili laganjem, zaštite svog ugleda kao čestite osobe i poštede žrtve laganja. Ekipa sa Sveučilišta u Portsmouthu otkrila je da su laži najčešće blage, poput izostavljanja manje pohvalnih podataka i ubacivanja pretjerivanja. Tipične su mete suradnici, prijatelji, rodbina i partneri, a najpogodniji okvir laganja razgovor licem u lice, navode autori.

„Plodni lažovi oslanjaju se na svoju spretnost s riječima ugrađujući laži u inače istinit iskaz tako da postanu teško raspoznatljive od istine. Uspješniji su i u ugrađivanju laži unutar naizgled jednostavnih i jasnih priča”, izjavila je glavna autorica istraživanja Brianna Verigin. Znanstvenike je iznenadilo otkriće da je vrlo mali broj muljatora odgovoran za 40 posto svih laži. „Takav tip osobe laže svima, pa i najbližima, a omiljen im je način u komunikaciji licem u lice, a ne porukama”, napisali su autori u izvještaju.

Moguće je razotkriti i majstora laganja

Što je pojedinac uvjereniji da je dobar u laganju, to više laže. Onaj tko se osjeća neuspješnim kao lažov, u pravilu se izražava neodređeno i dvosmisleno. Je li moguće razotkriti stručnog lažova? Istraživanja su otkrila mnogo znakova kojima se lažovi odaju.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Rochesteru, u državi New York, stvorio je bazu izraza lica i gesta koje ljudi, najčešće nesvjesno, prave dok lažu. Umjesto fraze „lažljivcu raste nos“ bilo bi uputnije reći da mu se „šire usne“. U osmijeh. 

Pojedinac koji iskreno odgovara stišće oči u nastojanju da se sjeti ispravnog odgovora. Tko laže namješta neiskren osmijeh tako što podiže mišiće obraza prema očnim mišićima.

Stvarajući bazu podataka istraživači su proučili 1,3 milijuna kadrova video snimki s raznolikim izrazima lica koje ljudi prave dok komuniciraju. Snimke su načinjene prilikom razgovora dvoje ljudi, od kojih je jedan postavljao pitanja, a drugi odgovarao. Autori su otkrili da je u trenutku laganja osmijeh skoro uvijek prisutan.

Hoće li lažljivci koji doznaju za ovo istraživanje promijeniti izraz lica pri laganju i ukloniti izdajnički osmijeh? Istraživači tvrde da je to malo vjerojatno jer je lažljivi osmijeh spontan, nesvjestan i – automatski. Vjerojatno će ga mnogi htjeti sakriti, ali će u tome uspjeti samo „najbolji“ (odnosno, najgori).

Temperatura raste

Postoji još jedan simptom laganja koji je stopostotno izvan voljne kontrole: istraživači sa Sveučilišta u Granadi utvrdili su da se pri laganju zagrijavaju područje oko nosa i u unutrašnjim krajičcima očiju. Za detekciju povišene topline trebat će nam samo daljinski toplomjer kakvim se mjeri temperatura potencijalno oboljelim od COVID-a na ulazu u zatvorene prostore.