Što su fantomski potresi i kako se nositi s njima?

Adolescente se u psihologiji često definira misaonim obrascima koji podrazumijevaju osjećaj neranjivosti. Dakako, taj osjećaj zasnovan je na iluziji, odnosno prividu da ne mogu stradati, stoga je i njihovo ponašanje u prosjeku značajno rizičnije od ponašanja odraslih osoba.

Međutim, suočivši se s nedavnim potresom koji je značajno pogodio Hrvatsku, istovremeno smo se suočili i s vlastitom krhkošću, pa se vrijedi zapitati koliko kao ljudska bića općenito pristupamo životu s (prividnim) osjećajem neranjivosti. Dakako, to je adaptivni obrazac koji nam omogućuje da svakoga dana iznova funkcioniramo u skladu s vlastitim (i tuđim) željama, očekivanjima i potrebama.

Trese li nas izvana ili iznutra ili oboje?

Potresi kao krizni događaji duboko utječu nas, jer, uz nesagledive materijalne štete, također uzrokuju i one unutarnje. Osim općenitog osjećaja spomenute fizičke krhkosti i mentalne nesigurnosti (jer, kako se često navodi, nitko ne zna sa sigurnošću kada i hoće li se potres ponoviti), potresi na nas mogu utjecati i psihološki.

Jedna od takvih psiholoških „nuspojava“ potresa jest i nešto što se u psihologiji zove fantomski potres. U danima koji su uslijedili nakon velikog potresa u okolici Petrinje, često smo se znali zateći u situaciji gdje nismo znali osjećamo li novi (slabiji) potres ili ga samo umišljamo.

Doista, bilo je mnogo popratnih potresa, ali također se kod mnogih ljudi javio i tzv. fenomen fantomskog potresa. Premda fenomen fantomskog potresa nije do kraja razjašnjen, postoji nekoliko objašnjenja.

Zašto osjećamo fantomske potrese

Prema stručnjacima, fantomski potresi kod ljudi se javljaju iz nekoliko razloga. S jedne strane potres, slično kao i dugi boravak na brodu, može poremetiti naš osjećaj za ravnotežu. Dakle, naš centar za ravnotežu u srednjem uhu percipira kretnju, ali ostali podražaji (naročito vidni) ne daju tu informaciju. Drugim riječima, stojimo, a izmiče nam se tlo pod nogama, i to remeti naš osjećaj za ravnotežu.

Dodatni razlog leži u činjenici što su potresi izvor visokog stresa te se, općenito, klasificiraju kao traumatski događaj. Nakon izloženosti tako velikoj količini stresa, tijelo reagira izoštravanjem osjetila, što je još jedan u nizu adaptivnih mehanizama koje posjedujemo kao ljudska bića. Međutim, upravo je ta visoka pobuđenost jedan od razloga zašto su mnogi od nas u danima nakon potresa imali problema sa spavanjem, trzanjem reagirali na svaki zvuk i u konačnici doživljavali fenomen fantomskog potresa.

Spoznaja umjesto straha

U nastojanju shvaćanja i davanja smisla ovom iskustvu, treba reći kako smo kao ljudska bića i bića planeta Zemlje uronjeni u prirodu i njezine sile koje su nesumnjivo mnogo jače od nas. Ipak, to ne mora značiti da se trebamo povući i u strahu čekati „novu katastrofu“, ali nam ta spoznaja može pružiti priliku da iz neke potpuno nove perspektive sagledamo vlastiti život, a dosadašnjim prioritetima damo nova značenja, ogoljena od svega što je bilo lažno.