Može li pozitivno razmišljanje škoditi?

Nitko ne može pobjeći od poruka kojima vas gurui samopomoći zasipaju sa svih strana: „depresija i anksioznost posljedice su negativnog razmišljanja; mislite pozitivno i bolje ćete se osjećati.“ Posebno su prijemčivi na te poruke oni koji pate od depresije, anksioznosti i bolnih stanja. Mnogi su, oduševljeni tim savjetom, prionuli na terapiju pozitivnim afirmacijama – tvrdnjama kojima sami sebi sugeriraju povoljne osobine i dostignuća. Jer, kažu stručnjaci za samopomoć, svatko mislima oblikuje sebe i svoj život.

Afirmacijama je moguće sugerirati si napredak u brojnim sposobnostima: hrabrosti, podnošenju stresa, učenju, polaganju ispita, zarađivanju, društvenosti, zavođenju, imunitetu, oporavku od bolesti i drugom. Neki si sugeriraju da će uspjeti u konkretnom pothvatu, recimo dobivanju posla, mršavljenju, osvajanju medalje, a drugi si žele ublažiti tjeskobu i podići raspoloženje. Najslavnija je autosugestivna tvrdnja „svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem“ (ili: „…sve mi je bolje i bolje“). Ta tvrdnja, koju je oblikovao francuski psiholog Émile Coué (1857.-1926.), vrlo je prikladna jer obuhvaća sva stanja i situacije.

Zdravlje i sreća nadohvat misli?

Ako su gurui pozitivnog mišljenja u pravu, formuliranjem i ponavljanjem optimističnih tvrdnji moguće je izbjeći bijedu, samoću, slabosti i bolesti. Budući da je ponavljati pozitivne afirmacije u mislima vrlo lako i jednostavno, svi bi mogli provoditi tu tehniku i osloboditi se problema i tegoba. Međutim, u tome ne uspijevaju ni mnogi od onih koji marljivo provode autosugestivne afirmacije . 

Sugerirate si da ste „privlačni i voljeni“, no stvarnost to uporno opovrgava? Izgledno je da ćete biti sve ogorčeniji odsustvom napretka, a nezadovoljstvu ljubavnim statusom pridružit će se i sumnja da niste sposobni čak ni „ispravno“ pozitivno misliti. No, nemojte se kriviti za ovo potonje jer ne postoji ispravno i neispravno pozitivno mišljenje.

Odakle zabluda o djelotvornosti pozitivnog mišljenja? Jedan je razlog sveprisutna medijska propaganda „self helpa“. Drugi je traženje jednostavnog i lako dostupnog rješenja za probleme i tegobe. Treći je privid potvrde djelovanja tehnike. Tko provodi tehniku pozitivnih afirmacija, a ima krepko zdravlje i ostvaruje ciljeve, lako može zaključiti da su blagodati koje ima posljedica pozitivnog razmišljanja. Međutim, istina je drukčija. Ako ste zdravi i dobro se osjećate, to je posljedica otpornosti vašeg organizma i izbjegavanja mikroba i ozljeda; ako postižete uspjehe, to je zato što ste poduzetni, sposobni i imate povoljne okolnosti.

Ne pomažu misli, nego vjera

Postoji način na koji pozitivna autosugestija djeluje, ali ne putem mišljenja, nego vjerovanja. Razlika je između ovih pojmova velika. Kod autosugestije, misao je namjerno i voljno prizvan mentalni sadržaj. Tko boluje od depresije može formirati misao „sretan sam i spokojan“, a tko trpi od migrene „moja je glava bezbolna i svježa“. No, ako iza tih misli ne stoji vjera, one neće djelovati. S druge strane, ako je vjera prisutna, sretne misli mogle bi djelovati posredstvom efekta placeba. To je stvaran i mjerljiv učinak vjere u nešto dobro na organizam. Primjerice, vjera da će terapija djelovati vodi do poboljšanja stanja kod 30 posto pacijenata koji su bez svog znanja dobili lažan lijek tijekom kliničkih istraživanja o učinkovitosti lijeka.

Ako ste prijemčivi na pozitivnu sugestiju, izgledno je da će vam sama vjera u povoljan učinak optimističnih misli aktivirati dijelove mozga koji reguliraju raspoloženje, stresnu toleranciju, osjet boli i imunosnu reakciju. Pritom nije važno je li optimistična misao istinita, nego vjerujete li da je takva.

Nezgodno je to što se čovjek ne može prisiliti da vjeruje u ono što smatra neistinom. Pokušate li sami sebe na silu uvjeriti da ćete se oporaviti od teške bolesti ili se vjenčati za estradnu zvijezdu, neće vam uspjeti; ako pak vjerujete u to, daljnja uvjeravanja nisu vam potrebna.

Ima li nečeg boljeg od autosugestije?

Da biste u nešto vjerovali, poticaj mora doći izvana, iz autoritativnog izvora kao što je roditelj, učitelj, svećenik, medijski radnik ili stručnjak, koji može biti stvaran, ali i neznalica ili prevarant. Ako se pouzdajete u nekog od navedenih, prihvatit ćete njegove tvrdnje kao istinite makar bile pogrešne ili izmišljene. Sjajno je vjerovati u boljitak ili uspjeh koji je objektivno ostvariv, ali vam u tom slučaju tehnika pozitivnih afirmacija nije nužna. Dovoljno je da poduzmete ono što želite ostvariti i radite na tome koliko je potrebno. Ako formulirate i ponavljate misli u koje ne vjerujete ili su vaše želje neostvarive, rezultati će izostati, a vi ćete se osjećati lošije nego prije, zaključujući da ste se uzalud trudili s pozitivnim mislima.

Najbrojniji su korisnici pozitivnih afirmacija oni koji trpe od psihijatrijskih poremećaja kao što su depresija i anksioznost, ili od bolnih stanja. Osjećate li da vam pozitivna autosugestija pomaže ili bar da vam ne škodi, provodite je i dalje po svom nahođenju.

Neovisno o tome, prije svega potražite medicinsku pomoć i pridržavajte se terapije koju vam liječnik propiše. Postoje vrlo djelotvorni psihijatrijski lijekovi koji ublažavaju, ne samo duševnu, nego i tjelesnu bol. Istraživanja su pokazala da antidepresivi smanjuju osjet boli kod mnogih bolesti, bez obzira na to imaju li pacijenti još i depresiju i anksioznost, prenosi web portal američke klinike Mayo (mayoclinic.org). Stanja kod kojih antidepresivi pomažu uključuju artritis, migrenu, tenzijsku glavobolju, multiplu sklerozu, bolna leđa, fibromijalgiju i oštećenja živaca od raznih uzroka. A ono što je najbolje, lijekovi djeluju i ako ne vjerujete u njih.