Poremećaji u prehrani: bulimija i anoreksija

Anoreksija nervoza (AN) i bulimija nervoza (BN) ubrajaju se u poremećaje hranjenja te ćemo ih ovom prilikom pobliže opisati.

Anoreksija: bolest i tijela i duha

Anoreksija nervoza je poremećaj koji se najčešće javlja u dobi između 14. i 23. godine života, a u više od 90% slučajeva pojavljuje se u ženskoj populaciji. Incidencija je 13,5 žena na 100.000 (Mayo clinic study). Kaže se da je anoreksija nervoza istodobno bolest i tijela i duha, s korijenima u biološkim (genetskom), psihološkim, obiteljskim (specifična obiteljska situacija) i sociokulturnim (mršavost kao ideal, problem položaja žene u društvu) dimenzijama koje su često nerazmrsivo isprepletene.

Riječ anoreksija potječe iz starogrčkog jezika i znači pomanjkanje apetita. Međutim, kod ovog poremećaja nema anoreksije u tom smislu. Poremećaj je poznat još iz vremena Hipokrata i Galena. Karakterizirana je ograničenjem unosa energije u odnosu na zahtjeve, što dovodi do značajno niske tjelesne težine u odnosu na dob, spol, fazu razvoja i tjelesno zdravlje. Značajno niska tjelesna težina definira se kao težina koja je manja od minimalno normalne.

Strah od kilograma i gubitak mjesečnice

Anoreksiju nervozu karakterizira i intenzivan strah od dobivanja na tjelesnoj težini i taj se strah ne umanjuje gubitkom na težini. Prisutni su i ustrajni postupci kojima se otežava povećanje tjelesne težine. Zamjetan je poremećaj na razini percepcije oblika i veličine svoga tijela, a neprimjeren je utjecaj tjelesne težine i oblika tijela na samoprocjenu i poricanje ozbiljnosti aktualne niske tjelesne težine.

Osoba razvije i amenoreju (izgubi mjesečnicu) ponajviše zbog gubitka masnog tkiva, a gubitak u tri uzastopna ciklusa bitan je čimbenik i za postavljanje dijagnoze.

Težina poremećaja

Kod odraslih, najmanja težina temelji se na trenutačnom indeksu tjelesne mase (ITM, eng. BMI) ili kad je riječ o djeci i adolescentima, na postotku ITM-a. Prema ITM-u, poremećaj dijelimo (prema DSM-5, odnosno Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) na:

• blagi – ITM manje ili jednako 17 kg/m2
• umjereni – ITM 16 – 16.99 kg/m2
• teški – ITM 15 – 15.99 kg/m2
• vrlo teški – ITM manje od 15 kg /m2

Indeks tjelesne mase izračunava se tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima te se koristi za dob iznad 16. godine života (pr. ITM za osobu visoku 170 cm i tešku 60 kg je 20.7).

ITM = težina (kg) / visina(m)²

Karakteristike anoreksije

Osobe koje boluju od anoreksije nervoze paradoksalno često pokazuju interes za hranu kroz skupljanje recepata, stvaranje zaliha hrane, pripremaju hranu za druge i slično. S obzirom na mali unos hrane, očekuje se da će i aktivnost tih pacijentica biti smanjena, no događa se upravo suprotno, one su često funkcionalne u i vrlo aktivne.

Karakteristično je odbijanje liječenja te negiranje postojanja bolesti uz manifestaciju osjećaja trijumfa i svemoći, a na liječenje osobu obično dovode roditelji. U obitelji se često sve okreće oko pacijentice i njezinog jela.

Koža anoreksičnih osoba je, ovisno o težini kliničke slike, obično suha, blijeda i ispucala. Prokrvljenost je smanjena, dlake su krhke i tanke, a spolne i pazušne dlakavosti gotovo da i nema. Česti su konstipacija, nadutost i bolovi u trbuhu. Bazalni metabolizam je snižen, kao i temperatura tijela, pa su često te osobe osjetljive na hladnoću. Snižen je i krvni tlak te često imaju bradikardiju (usporen rad srca).

Osobe koje boluju od anoreksije često teže perfekcionizmu, imaju probleme s narcizmom te često imaju poteškoće s prihvaćanjem svoje spolne uloge. Uz anoreksiju česta je komorbidna dijagnoza depresija, dijagnoza opsesivno-kompulzivnog poremećaja i poremećaja ličnosti te ovisnosti.

Liječenje

Liječenje se provodi psihoterapijski, obiteljskom i individualnom terapijom (psihodinamska), a liječenje traje više godina. Indikacije za bolničko liječenje su pad tjelesne težine na manje od 80% očekivane za dob i visinu, dehidracija, kolaps cirkulacije (niski tlak, usporen puls, slaba periferna cirkulacija), dugotrajno povraćanje, komorbiditet s teškom depresijom ili drugim psihičkim poremećajima.

Bulimija: prejedanje u tajnosti

Bulimija nervoza je sindrom koji je karakteriziran ponavljajućim napadajima pretjeranog uzimanja hrane tijekom kojih se velike količine hrane konzumiraju u kratkim vremenskim intervalima (npr. unutar dva sata pojedu se količine hrane koje su značajno veće od one koju bi većina osoba pojela u sličnom periodu i u sličnim okolnostima).

Prejedanja se obično odvijaju potajice ili što je moguće više neprimjetno. Prejedanje se nastavlja dok osoba nije bolno prepuna hranom. Najčešći prethodnik prejedanju su neugodne emocije. Tijekom tih epizoda često postoji doživljaj gubitka kontrole nad jedenjem.

Karakteristike bulimije

Osobe koje pate od bulimije nervoze pretjerano su zaokupljene kontrolom tjelesne težine, iako su najčešće normalne tjelesne težine (ITM od 18.5 do 30). Između epizoda prejedanja obično ograničavaju količinu kalorija koje uzimaju i obično odabiru niskokaloričnu hranu.

Bolesnik prihvaća ekstremne kompenzacijske mjere ublažavanja učinka debljanja od pojedene hrane kroz samo-izazivanje povraćanja, zlouporabom laksativa, periodima gladovanja, upotrebom lijekova kao što su sredstva za smanjenje apetita, preparati tiroksina ili diuretici ili ekstremnim vježbanjem (ekstremno vježbanje ili neprikladno vježbanje smatra se ono koje se odvija u neprikladno vrijeme ili u neprikladnim uvjetima tj. kad osoba nastavlja vježbati unatoč ozljedi ili drugim tjelesnim komplikacijama ili kada se zbog vježbanja otežano obavljaju važni poslovi).  Ovo prejedanje i neprikladni kompenzacijski postupci pojavljuju se najmanje jednom tjedno kroz tri mjeseca (prema DSM-5).

Neredovite mjesečnice često se pojavljuju i kod osoba koje pate od bulimije nervoze, no nije jasno jesu li te smetnje povezane s promjenama tjelesne težine, prehrambenim deficitom ili s emocionalnim teškoćama.

Psihopatologija se sastoji u morbidnom strahu od pretilosti i bolesnici postavljaju sebi jasno definiranu tjelesnu ženinu koju smiju dostići.

Rizični čimbenici i komplikacije

Za razliku od anoreksije, bulimija se javlja nešto malo kasnije, tj. iznimno rijetko se pojavljuje prije 14. godine, obično od 19. do 24. godine života, te je tri do pet puta učestalija od anoreksije nervoze. Kao i anoreksija nervoza, pretežno zahvaća ženski spol.

Ponekad se javlja kao posljedica perzistirajuće anoreksije nervoze premda se može javiti i obrnuti redoslijed. Uzroci bolesti slični su kao kod anoreksije, tj. od psiholoških faktora izdvaja se poremećaj u ranom odnosu majka-dijete. Česte su komorbidne dijagnoze bulimije s depresijom i graničnim poremećajem ličnosti.

Ponavljano povraćanje najčešće dovodi do poremećaja elektrolita, tjelesnih komplikacija (tetanija, epileptični napadaji, srčane aritmije, mišićna slabost) i daljnjeg teškog gubitka tjelesne težine.

Liječenje

Liječenje se generalno provodi psihoterapijski (individualna psihodinamska i kognitivno bihevioralna terapija), od farmakoterapije izdvaja se fluoksetin, a druge terapijske tehnike se još istražuju.