Upravljajte osjećajima i promijenite svoj život

Zašto nekada osjećamo da su nas emocije preplavile? Možemo li utjecati na to kako se osjećamo, primjerice sniziti anksioznost? Je li vam itko rekao da ne morate trpjeti i da možete upravljati time kako se osjećate?

„Sve dok čovjek ne razumije svoje osjećaje, neće moći razumjeti ni samoga sebe ni drugog čovjeka.“

Motiv i emocija imaju isti latinski korijen emovere što znači pokretati. Emocionalno opismenjavanje je kao autoškola. Da bismo ih regulirali, najprije moramo znati kako osjećaji nastaju, moramo ih naučiti prepoznati i razumjeti. Osjećaji proizlaze iz naših misli. Dakle, ako promijenimo način razmišljanja, promijenit ćemo i kako se osjećamo.

Svaka emocija nam govori nešto o nama. Kada bismo mogli birati, svi bismo htjeli biti sretni, po mogućnosti stalno. No, to bi značilo da smo sretni i oko tužnih ili tragičnih događaja u životu, a to sigurno ne želimo.

Što je sreća?

Prva je lekcija koju je potrebno usvojiti da je život i lijepo i ružno. Prema tome, ne želimo biti stalno sretni, već želimo naučiti kako se nositi s onim manje lijepim situacijama u životu. „Život je 10% ono što ti se dogodi, a 90% kako reagiraš na to.“

Ideja apsolutne i stalne sreće je nerealno očekivanje stvoreno iz materijalističkog i konzumerističkog društva. Sreća se javlja kada su sve nama važne potrebe zadovoljene. Budući da živimo u dinamičnom svijetu, razumijemo da je promjena konstantna i da je sreća, baš kao i tuga i sve druge emocije krivulja, a ne pravac.

Nazovite emocije pravim imenom

Kako izgleda naš uobičajeni odgovor na pitanje “Kako si”? Dobro. Loše. Ide. Ok. Sve po starom. Kao kada učimo novi jezik.

Iza ovakvih odgovora kriju se dva problema.

Prvo, naš um i tijelo su povezani, pa kada kažemo “ok”, cijeli naš sustav se s time usklađuje i tako nismo ništa bolje od OK. To, naravno, ne znači da trebamo glumiti da smo dobro onda kada nismo. To znači da je važno imenovati pravu emociju, vidjeti što nam ona govori i aktivirati se u skladu s time.

Drugi problem je što pod istu emociju guramo cijeli niz emocija, a onda ne znamo što s time učiniti. Izgovaranje emocije koju osjećamo smanjuje njezinu aktivnost u desnoj strani mozga.

Pravilno imenovanje emocije i razumijevanje njezine uloge vraća nam kontrolu (umjesto da emocija kontrolira nas). Evo primjera. Iritira me zvuk klime u automobilu. Iritacija se javlja kada nam nije ugodno nešto što ne možemo promijeniti. Ako smo na putu, a vani je 40 stupnjeva, vjerojatno ćemo ipak odlučiti nastaviti podnositi zvuk klime dok ne dođemo do servisera, jer je jedina alternativa kuhanje na +40, što je još gora opcija. No, da nismo osvijestili emociju “iritacije” osjećali bismo se nelagodno, ali ne bismo znali što s time učiniti. Tako bismo postali žrtva, odnosno pasivni promatrač kojim vlada emocija.

Prepoznavanjem i razumijevanjem emocije možemo sniziti frustraciju. Npr. tako da kažemo “Ok stvarno me nervira taj zvuk klime, ali bolje to nego trpjeti vrućinu.” Osvještavanje izbora ponašanja u situaciji u kojoj se nalazimo utječe na to da se osjećamo bolje (ili malo manje loše).

Uloga emocija

Uloga emocija je adaptivna, one služe prilagođavanju. Čovjek stalno nastoji uspostaviti ravnotežu između vanjskog i svog unutarnjeg svijeta. Ulogu ćemo bolje razumjeti usporedimo li emocionalno zdravlje sa fizičkim. Ono što je refleks za tijelo, to je emocija za psihu.

Dišemo dok spavamo zahvaljujući refleksima. Automatski mičemo ruku s vruće površine također zahvaljujući refleksima. Njihova je funkcija zaštita našeg organizma.

Jednako su tako emocije u funkciji zaštite naše psihe. Tuga nas štiti dok ne skupimo snagu nositi se s teškom situacijom. Dosada potiče našu kreativnost. Želja nas motivira na djelovanje, i tako dalje. Svaka emocija ima važnu ulogu i zato je svaka pozitivna za nas.

Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje ugodne i neugodne, ali sve su pozitivne za nas.

Jesu li emocije iracionalne?

Iz suvremene podjele čovjeka na emocionalno i kognitivno biće (iracionalan i racionalan dio) proizlazi kako su emocije nešto iracionalno čemu se treba odupirati kako ne bi zavladalo nama.

Iz vjerovanja da su emocije iracionalne, sramimo se zbog određene emocije, a posljedično ih i prikrivamo. U pozadini maskiranja emocija nalazi se potreba da budemo prihvaćeni.

„Ma nije ti to ništa, šta si se stisla? Ne plači, nije vrijedan. Jaka si ti. Osjećaš ljutnju? Kako se usuđuješ, pa ti si dama! Povrijeđen si? Kako te to samo moglo slomiti, slabiću!“ Društvo tako servira set očekivanih osjećaja za određene situacije, a svi želimo biti prihvaćeni, to nas čini humanima. S vremenom više ni ne znamo kako smo, pa kažemo „osjećam se glupo“.

Neprorađene emocije

Ta emocija koju smo sakrili zove se neprorađena emocija. Ona ne nestaje, već se taloži.

Da bismo bolje razumjeli, zamislimo ruksak s kamenjem — jer one to jesu — teret kojeg nosimo na leđima. S vremenom nas one podsjećaju da su tu.

Podsjetnici pristižu u obliku nesanice, glavobolje, čira, anksioznosti, kreativna smo bića.

Maskiranje emocija

Maskiranje emocija danas je svepristuno. Antidepresivi (bez konzultacije sa psihijatrom) vrlo često se uzimaju.

No, emocije ne možemo inhibirati djelomično. A time zapravo zaustavljamo životnu energiju i mogućnost za zadovoljstvo. Inhibiranjem onih neugodnih, inhibiramo i ugodne emocije.

Kako to prevenirati?

Tako da naučimo čitati poštu koju nam emocija donese. Neugodna emocija u sebi nosi poruku „nešto ne valja, mijenjaj“.

Zamislite da su emocije semafor. Ugodne emocije bile bi zeleno svjetlo (nastavi), a neugodne crveno svjetlo (stani, nešto nije kako treba). Npr. Anksioznost nam govori da već dulje vrijeme nismo zadovoljni nečime u životu (naš unutarnji svijet i vanjski svijet nisu u ravnoteži).

Kako regulirati emocije?

Emocije su rezultat podražaja vrijednosnog sustava (jer reagiramo samo na ono što procijenimo značajnim za sebe — i tu je prilika da se upoznamo — zašto mi je to važno?)

Ljudi ne reagiraju na podražaj kao takav, već na značenje koje sami pripisuju tom podražaju.

Što kada osjetim neugodnu emociju?

Kako se osjećam?

Što mi ta emocija govori?

Pokušavam li promijeniti nešto što je izvan moje kontrole?

Što sam htjela/očekivala? Je li to realno?

Postoji li drugi mogući način gledanja na tu situaciju?

Koliko mi je to važno?

Što sada s time mogu učiniti?

Odgovorite iskreno na ovaj set pitanja. Upravljajte svojim emocijama, da ne bi one upravljale vama. Koristite ih kao saveznike, a ne kao protivnike.