Od ljubavne sreće do ljubavne patnje: Zašto se zapravo zaljubljujemo

Ljubav je naglašeno ugodna emocija koja motivira većinu naših postupaka i daje životu smisao. No je li doista naglašeno ugodna? Postoji ljubavna sreća, ali i ljubavna patnja. Neuzvraćena ili nemoguća ljubav uzrokuje stanje koje po mnogo čemu nalikuje bolesti.

“Širom svijeta ljudi vole. Pjevaju o ljubavi, plešu u ime ljubavi, pišu priče i pjesme o ljubavi. Ispredaju mitove i legende o ljubavi”, kaže kanadska biološka antropologinja dr. Helen Fisher. “Antropolozi su pronašli dokaze o romantičnoj ljubavi u 170 proučenih društava. Zapravo, još nisu pronašli društvo bez romantičnih ljubavi.”

Evolucijski mehanizam

Logično, jer ljubav je evolucijski mehanizam nastao da osigura stvaranje i podizanje potomstva. Da bi reproducirao svoj genetski kod i produljio vrstu, pojedinac mora poželjeti i osvojiti seksualnog partnera. Par odraslih povezanih ljubavlju pružit će potomku višegodišnju brigu i zaštitu, omogućujući mu odrastanje u zdravlju i sigurnosti.

Mehanizam navođenja na reprodukciju izvanredno je složen. Romantična ljubav sadrži bogatu smjesu mikro-emocija i tjelesnih osjeta. Neki su sastojci ljubavi namijenjeni poticanju zaljubljenog da se trudi, bori i žrtvuje radi osvajanja voljenog. Drugi navode partnere da ostanu zajedno barem koliko je potrebno da se potomci osposobe za samostalan život.

Je li ljubav vrsta droge?

Aktivacija brojnih biokemijskih procesa tjera zaljubljenog u pohod na osobu koja mu je zapela za oko. Mozak luči više dopamina, kemijskog glasnika koji uzrokuje ugodu i mentalno je asocira s voljenim. Oksitocin, hormon zbližavanja i povezivanja, također se otpušta u većim količinama. Proizvodnja serotonina opada, smanjujući potrebu za snom i hranom. Pojačan priljev adrenalina ubrzava disanje i tjera na akciju. Amigdala, moždana struktura koja signalizira opasnost, radi s pola snage, a predčeona kora, koja regulira razmišljanje, prosuđivanje i odlučivanje, odlazi “na pauzu”.

Sretno zaljubljeni često se smiju, osjećaju neopisivu sreću, imaju povišenu energiju i smanjenu potrebu za snom i hranom. Ako vas to podsjeća na ovisnikov “high”, niste daleko od istine. Tjelesni, glasovni ili virtualni kontakt s voljenim usporediv je s uzimanjem opojne droge. Istraživanja su pokazala da se u ranoj fazi ljubavi aktiviraju isti dijelovi mozga koji se “pale” pod utjecajem droga, a da su kemijske tvari koje neuroni luče u stanju drogiranosti srodne onima koje proizvodi zaljubljeni mozak.

Bolna strana ljubavi

Dok uzajamna ljubav i tjelesna bliskost  donose plimu blaženstva, ushita, spokoja i snage, odsustvo pozitivnih podražaja vodi u patnju. Odbijanje, razdvojenost, preljub ili neželjeni raskid stvaraju stanje slično apstinencijskoj krizi ovisnika o drogi.

To bolno stanje može uključivati tjeskobu, potištenost, bezvoljnost, plačljivost, razdražljivost, agresivnost, gubitak koncentracije i poremećaje sna i apetita.  

Istraživanje provedeno 1990. u Italiji pokazalo je da svježe zaljubljeni imaju simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ako je ishod njegovog udvaranja neizvjestan ili mu je voljeni nedostupan, zaljubljeni opsesivno misli na njega, pokušava ga kontaktirati pozivima i porukama te pohodi mjesta gdje bi ga mogao naći. U nedostatku boljeg rješenja, gleda fotografije ili predmete koji ga podsjećaju na voljenog.

Patnja potiče na akciju

Takvo neugodno stanje može potrajati mjesecima i godinama, snažno narušavajući kvalitetu života. Neostvarena ili propala veza u krajnjim slučajevima može otjerati patnika u smrt od vlastite ruke ili zbog oslabljenog imuniteta. No, i „slomljeno srce” dio je evolucijskog mehanizma koji navodi na razmnožavanje.

Ljubavna patnja tjera pojedinca na svakovrsne napore da bi se domogao jedinog zamislivog “lijeka” – uspješnog osvajanja voljene osobe. Problem je u tome što ljubavna patnja obuzima i onog tko nema izgleda ostvariti vezu s voljenim, no gene ne zanimaju pojedinačni slučajevi. Dovoljno im je da na svako slomljeno srce dođe nekoliko parova koji će se spojiti i produžiti vrstu.

„Simptomi“ romantične ljubavi

Tipična obilježja romantične ljubavi – pojačana želja za bliskošću, ovisnost ugode o prisustvu voljenog, smanjen strah i pomućeno rasuđivanje – potiču ljude na stupanje u spolni odnos i razmnožavanje.

Psihijatar Sigmund Freud pitao se, “nije li ono na što mislimo pod zaljubljenošću vrsta bolesti i ludila, obmana, sljepilo na ono što voljena osoba doista jest?”