Niste introvert, niti ste ekstrovert. Možda ste ambivert ili omnivert?

U našoj kulturi nema čovjeka koji nije dobio etiketu ekstroverta ili introverta, ovisno o naklonosti prema poznatom ili nepoznatom društvu te, općenito, okruženju.

Ekstrovert ili ekstravert osoba je okrenuta prema van (od latinskog extra – „van“ i vertere – „okrenuti“), a introvert prema unutra (od latinskog intro – „unutra“). Ti su izrazi bili u upotrebi među liječnicima i znanstvenicima u raznim kontekstima najmanje od 17. stoljeća, da bi ih u psihologiju uveo švicarski psihijatar Carl Gustav Jung u ranom 20. stoljeću.   

Ključ: podnošenje stresa

Ekstrovertima godi uranjanje u nova društva, situacije i lokacije. Spontani su, rjeđe planiraju i nesputano izražavaju mišljenja i emocije. Više im smeta monotonija nego stres. Ne samo što ga dobro podnose, nego ga izričito traže da bi se osjetili živima. Zbog pribavljanja dovoljne doze stresa, često se izlažu novim sadržajima, obilnim vanjskim podražajima, čak i rizicima.

Introverti lošije podnose stres, a samim time i promjene te jake vanjske podražaje. Smeta im osjećaj izloženosti tuđem pogledu, procjenjivanju i komentiranju. Pažljivo biraju prilike za izlazak u društvo i klone se privlačenja pozornosti. Dublje razmišljaju, pažljivije planiraju i uzimaju u obzir više mogućnosti nego ekstroverti. Potrebna im je osama za prikupljanje energije, opuštanje i analizu.

Miješani tipovi

Međutim, ekstrovertiranost i introvertiranost nisu jedine dimenzije osobnosti u pogledu okrenutosti prema van ili unutra. Neke je osobnosti prikladnije svrstati u miješane tipove ambiverta i omniverta.

Iako izraz ambivert dugujemo američkom psihologu Edmundu S. Conklinu, koji ga je prvi upotrijebio 1923., u psihologiji ga je popularizirao Britanac Hans Eysenck 1947. Ambivertirani tip (od latinskog ambo – „oba“) objedinjuje značajke ekstroverta i introverta, ali bez njihovih ekstrema. Omnivert (od latinskog omni – „svi“) izraz je novijeg datuma i nepoznatog autora, a označava osobnost koja, ovisno o vanjskim podražajima, oscilira između čistog introverta i čistog ekstroverta. 

Pronalazite li se u ovim opisima?

• Ambivert nije jednako otvoren i izražajan kao ekstrovert, ali je društveniji od introverta. Njegova se osobnost bez većih napora prilagođava zahtjevima okolnosti. Dobro podnosi okruženost većim brojem ljudi i brzo se navikava na gužvu. Povremeno se povlači iz zajednice, ali mu je za mirno razmišljanje i obnovu energije dovoljno kraće vrijeme u samoći nego introvertu. Adam Grant, profesor psihologije na Pensilvanijskom sveučilištu, tvrdi da su ambiverti bolji poduzetnici od ijednog čistog tipa osobnosti jer su podjednako uspješni u govorenju, kao i u aktivnom slušanju, koje im omogućuje da razumiju klijenta i njegove potrebe.
• Za razliku od ambiverta, čije su značajke na pola puta između ekstroverta i introverta, omnivert u brzim izmjenama iskazuje sve stupnjeve i nijanse dvaju temeljnih tipova, uključujući krajnosti. U društvu je povremeno vrlo povučen i šutljiv kao introvert, nametljiv i glasan kao ekstrovert te prilagodljivo umjeren kao ambivert. Njegove su potrebe za društvom i osamom također vrlo promjenjive i teško predvidljive. Katkad žudi za sudjelovanjem u velikim okupljanjima, a katkad ima potrebu za samoćom i zaštitom od svakog uznemiravanja.

Spoj najboljeg od dvaju svjetova

Ambivert je, sve u svemu, stabilniji, uravnoteženiji i neutralniji od omniverta.

Evolucija pogoduje razvoju značajki koje omogućuju najbolju prilagodbu širokom rasponu okolnosti, a budući da su te značajke najprisutnije kod ambiverta, on je uvjerljivo najčešći od četiriju tipova osobnosti. Prema istraživanju Barryja Smitha, direktora Laboratorija za ljudsku psihofiziologiju na Merilendskom sveučilištu, u ambiverte spada 68% stanovništva. 

„Budući da prirodno koriste fleksibilan obrazac govora i slušanja, ambiverti su sposobni istovremeno izraziti prodornost i zanos potrebne za zaključivanje posla, kao i posvećenost klijentovim interesima, čime izbjegavaju stvoriti dojam nasrtljivosti“, ustvrdio je Grant. S druge strane, njegovo je istraživanje pokazalo da su značajke omnivertnosti najmanje korisne u poslovnom svijetu jer uključuju krajnosti ekstrovertnosti i introvertnosti, koje iritiraju i odbijaju velik broj klijenata. Čini se, dakle, da je za uspjeh na profesionalnoj sceni najbolja formula – umjerenost.