Neverbalni znakovi privlačnosti i romantične veze

U popularnoj kulturi uvriježeno je mišljenje kako slijedeći jednostavne neverbalne znakove možemo znati tko nas doživljava kao potencijalnog romantičnog partnera. U raznim tekstovima, često se smatra da su sigurni znakovi seksualne privlačnosti ponašanja oni poput:

• zamahivanja kosom kod žena,
• otvorene pozicije tijela (bez skrštenih ruku i/ili nogu),

• ruku na bokovima kod muškaraca,
• osmjehivanja i dodirivanja,
• duljeg gledanja u oči i slično.

Znanstveno gledajući, još uvijek nema konačnog zaključka po ovom pitanju. Jednostavno je previše varijabli (društvena klima, socijalne norme, razlike među kulturama, crte ličnosti, uloge koje imamo) koje mogu „zamagliti“ povezanost između seksualne privlačnosti i neverbalnih znakova koji na to ukazuju.

Ipak, to ne sprječava brojne znanstvenike i socijalne psihologe da zagrebu dublje u istraživanje ove povezanosti. U tom kontekstu, veoma je zanimljivo meta istraživanje Montoye i suradnika iz 2018. godine koje je obuhvatilo i analiziralo 286 studija koje su se bavile seksualnom/romantičnom privlačnošću i neverbalnim znakovima sviđanja.

Neverbalno (ni)je garancija

Od svih studija koje je Montoya sa svojim suradnicima obradio, pokazalo se kako su broj izmijenjenih riječi, količina vremena provedena u razgovoru i učestalost osmjehivanja bili najbolje povezani s privlačnošću prema drugoj osobi. A kada govorimo o neverbalnim znakovima, to su bili fizička bliskost prilikom razgovora, učestalost kontakta očima, kimanje glavom i osmijesi.

Dakle, temeljem ove meta-analize ono što je bilo i laički očekivano pokazalo se točnim: kada nam se neka osoba svidi, dulje se s njom zadržavamo u razgovoru, održavamo kontakt očima, fizički stojimo bliže njoj i pritom se češće smijemo.

Međutim, moramo biti oprezni u tumačenju: ovo su znakovi za koje se pokazalo da ukazuju na međusobnu privlačnost, ali to ne mora biti nužno seksualna/romantična privlačnost, već i socijalna privlačnost (npr. prijateljski stav koji iskazujemo prema onima koji su nam „simpatični“, bez nužnog upliva romantičnih odnosa).

Stvari se dodatno kompliciraju ako razmotrimo druga istraživanja (npr. Place i sur., 2009) gdje se pokazalo kako se kod muškaraca generalno češće može zaključivati o privlačnosti na temelju neverbalnih znakova nego kod žena (žene bolje mogu „prikriti“ neverbalne znakove sviđanja).

Intuicija kao najbolji vodič

Premda su dosadašnji nalazi ponešto razočaravajući s obzirom na to da se na neverbalne znakove ne možemo u potpunosti osloniti, kada govorimo o romantičnim vezama, možda je najbolje preporuka kod inicijalnog kontakta – osloniti se na svoj unutarnji osjećaj sviđamo li se nekome ili ne. Kroz ponovljenu interakciju taj osjećaj možemo dodatno istražiti.