Naučite prigrliti neuspjeh kao pomoć u osobnom razvoju

Većina ljudi koju biste pitali što misli o neuspjehu jednoglasno bi odgovorila – neuspjeh je loš i treba ga izbjeći pod svaku cijenu. Također, mnogi bi rekli da učenje iz svojih grešaka ide po jednostavnoj formuli. Analiziraj što si napravio i nemoj to više raditi. Međutim, mnogi to u datom trenutku zbog brojnih psiholoških, emocionalnih ili situacijskih okolnosti nisu spremni učiniti.

Već iz ovih rečenica vidimo kako je priča o uspjehu i neuspjehu veoma široka. Hoćemo li nešto proglasiti neuspjehom ovisi i o našem pogledu na to što se dogodilo. Također, neuspjeh je ponekad loš, ponekad neizbježan, a ponekad čak i dobar za nas.

Izbjegavanje neugodnog osjećaja

Većina ljudi se ne užasava toliko neuspjeha, koliko osjećaja koji prati neuspjeh jer smo naučili još u djetinjstvu da nakon neuspjeha slijedi osjećaj krivice, ponekad čak i da nas drugi okrivljavaju (roditelji, učitelji…). Ovo uvjerenje, a posljedično i okrivljavanje koje dolazi od drugih, kao i samookrivljavanje najvjerojatnije se temelji na društvenoj pretpostavci o dihotomiji uspjeh-neuspjeh. Pretpostavci koja u biti govori da ćemo ili uspjeti ili podbaciti u nekom području u životu. Da nema ničega između toga i da su obje kategorije nepovratne.

S takvim uvjerenjima, očekivano je da mnogi od nas neuspjeh u bilo kakvoj aktivnosti internaliziraju i povezuju s vlastitim osjećajem nedostatnosti (npr. ne vrijedim, nisam dovoljno pametan/na, sposoban/na).

Jeff Bezos i formula (ne)uspjeha

Ipak, većina ljudi za koje bismo danas rekli da su veoma uspješni u nekom području, za svojega života susretali su se s neuspjehom gotovo na svakodnevnoj razini. Jeff Bezos, jedan od najbogatijih ljudi današnjice, rekao je kako je neuspjeh nužno prigrliti kao jednu od stepenica prema uspjehu.

Bezos je u jednom od svojih istupa rekao da, kako bismo mogli stvarati, potrebno je eksperimentirati. Ako unaprijed znamo da će eksperiment upaliti, tada to nije eksperiment. Većina velikih organizacija voli ideju o stvaranju, ali nije spremna proći kroz niz neuspjelih eksperimenata na putu do ostvarenja.

Neuspjeh kao pomoć u samoostvarenju

Ako se odmaknemo od općeg (velikih organizacija) prema pojedinačnom, možemo reći kako je, prema Maslowljevoj hijerarhiji potreba, potreba za samoostvarenjem vrlo važna za ljude. Budući da je samoostvarenje toliko važno za ljudska bića, ne čudi činjenica da se bojimo neuspjeha jer djeluje kao da se neuspjehom udaljavamo od samoostvarenja, a kojemu je Maslow dodijelio motive poput dobrote, istine, ljepote, napretka, rasta, svrhovitosti ispunjenja…

Međutim, što ako je neuspjeh potrebno sagledati iz šireg konteksta? Doista, neuspjeh je za većinu neugodna emocija, ali ako ga „preuokvirimo“ u nešto što za nas ponekad može biti čak i dobro, veće su šanse da ćemo se približiti putu ostvarenja, koja god definicija toga za nas bila.

Maslow je rekao da samoostvarenje znači „upotrebu svih naših sposobnosti i ostvarenje svih naših odlika i kapaciteta“. To znači da, prema Maslowu, moramo postati ono što smo kadri postati, a ne nikada ne pogriješiti.

U tom smislu, neuspjeh u određenoj mjeri može postati putokaz u kojem smjeru zapravo treba ići, savjet samome sebi što više ne raditi ili pak, što trebamo činiti više.