Mitovi i istine o egu: što je ego te je li nam prijatelj ili neprijatelj?

Koncept ega spominje se u različitom kontekstu, od istočnjačke filozofije, pa do Freuda. Kada nekome kažemo: “Imaš veliki ego” to obično napravimo da bismo ga kritizirali.

Međutim, što nam ego zapravo donosi, kakve veze ima s egoizmom i možemo li bez njega?

Veliki ego vs. imati čvrsto “ja”

Prema Sigmundu Freudu, ego se odnosi uglavnom na svjesni dio ličnosti, odgovoran za donošenje odluka i funkcioniranje u realnim okolnostima. On balansira između superega i ida.

Superego možemo zamisliti kao glas naših roditelja ili učitelja koji nam često nameće grižnju savjesti zbog (ne)moralnih misli ili naših postupaka. Id, s druge strane, djeluje kao suprotna poluga superegu; on poput djeteta povlači na stranu zadovoljenja primarnih impulsa, ne prihvaća “ne” kao odgovor i neprekidno teži zadovoljenju svojih želja.

Ego neophodan za normalno funkcioniranje. On, s jedne strane, obuzdava pretjerano moraliziranje superega, a s druge drži pod kontrolom djetinjaste zahtjeve ida

S takve psihoanalitičke strane, vidimo da je ego neophodan za normalno funkcioniranje. On, s jedne strane, obuzdava pretjerano moraliziranje superega, a s druge drži pod kontrolom djetinjaste zahtjeve ida. Kada je naš ego u stanju dobro balansirati između zadovoljenja superega i ida, možemo kolokvijalno reći da “imamo svoje čvrsto ja”.

S druge strane, često za nekoga pogrdno kažemo kako “ima velik ego”, misleći pritom na napuhani osjećaj vlastite vrijednosti. To je stoga što značenje ega u kulturi i svakodnevnom govoru ne vučemo samo iz Frojdovskog pristupa, već i iz istočnjačke filozofije, gdje ego ima značenje samosvijesti. Tako za osobu koja je arogantna, pretjerano usmjerena na sebe, s čestom potrebom da pretjerano demonstrira svoje samopouzdanje, kažemo da ima velik ego.

Već ovdje vidimo kako je uloga ega u društvu raznolika, a ovisno u kojem ga kontekstu koristimo, ego može značiti nešto pozitivno ili negativno.

Tko je u toj priči egoist?

Danas smo skloni etiketu egoizma vrlo lako „zalijepiti“. Uglavnom drugima, nikako sebi. U stvarnosti, egoizam nije tako jednostavno odrediti. Potrebno je, kao i uvijek, balansirati, davati i primati u istoj mjeri. Kad nekome kažemo: “Ti si egoističan”, zapravo poručujemo: “U našem odnosu uzimaš više nego što daješ”. Međutim, ta je izjava u nekim slučajevima također sama po sebi egoistična jer također poručuje: “Ja zaslužujem da mi daješ više.”.

Dobar putokaz u ovom slučaju može biti pitanje: “Jesam li se prije optužbe za egoizam pokušao/la staviti u njegove/njezine cipele?” Na taj način ponekad ćemo možda doći do drugačijih odgovora, prije negoli nekoga optužimo da je egoističan.

Možemo li bez ega?

Kratak odgovor glasio bi: ne možemo. Ego možemo promatrati kao sliku koju imamo o sebi. Ona može biti grandiozna, prevelikih ili premalih dimenzija, balansiranih ili manje balansiranih boja. I postoji kao nezamjenjiv i koristan dio ljudskih bića.

Ono što možemo jest biti svjesni našeg ega, pratiti i po potrebi korigirati osjetljiv balans onoga što psihoanalitičari zovu id i superego, koji bi se, kao jin i jang, trebali nadopunjavati u vlastitoj ravnoteži.