Lijek na tanjuru: Ispravnom prehranom protiv anksioznosti 

Rastući broj istraživača i kliničara testira i preporučuje prehrambene intervencije, uključujući dodatke prehrani, kao pomoćne ili samostalne pristupe liječenju određenih psihijatrijskih poremećaja.

Anksiozni poremećaji kao reakcija na stres

Anksiozni poremećaji skupina su vrlo raširenih psihičkih stanja obilježenih bolnim emocijama kao što su tjeskoba, strah, strepnja, zabrinutost, uzrujanost i slične. Ove emocije mogu biti praćene tjelesnim simptomima poput zadihanosti, ubrzanog rada srca, znojenja, mišićne napetosti i mučnine.

Navedene tegobe javljaju se kao reakcija na prijetnje koje pacijent opaža ili predviđa, bile one stvarne ili ne. Osoba s anksioznim poremećajem često se nalazi u stanju pojačane budnosti i skenira okolinu zbog otkrivanja prijetnje i pravodobnog pružanja otpora („borba“) ili uzmicanja („bijeg“).

Amigdala pokreće sustav uzbune

Reakcija organizma na stres počinje u amigdali, dvojnoj živcima bogatoj mozgovnoj strukturi u obliku badema. Na temelju signala primljenih od osjetila, amigdala odlučuje koji su podražaji prijeteći: vanjski, kao što su šum, režanje, bljesak noža, ljutito lice neznanca, ili unutarnji, poput bola, peckanja, svrbeža i drugog. 

Rad amigdale prvi je korak u procesu stavljanja tijela u stanje pripravnosti. Čim je aktivirana, amigdala u trenu signalizira hipotalamusu da naredi nadbubrežnim žlijezdama lučenje adrenalina. Pod utjecajem tog hormona, disanje se ubrzava, a srčani ritam raste da bi krvotok što brže dostavio kisik mišićima i omogućio vam da poduzmete potrebne radnje.

Hormoni dostavljaju gorivo

Adrenalin ujedno prilagođava tjelesni metabolizam kako bi pomogao pojedincu da reagira u stresnoj situaciji. Pokreće oslobađanje uskladištene glukoze i masti, a ovi nutrijenti ulaze u krvotok, dostavljajući gorivo svim stanicama u tijelu. Hipotalamus naređuje nadbubrežnim žlijezdama da oslobode steroidni hormon kortizol, koji potiče metabolizam masti i ugljikohidrata da bi osigurao kontinuirani izvor energije.

Ako je prijetnja dugotrajna ili se često ponavlja, u organizmu se odvija produljena stresna reakcija, koja uzima danak zdravlju. Tipična je posljedica anksiozni poremećaj – um zarobljen u stanju tjeskobe i zabrinutosti, što narušava sposobnost normalnog svakodnevnog djelovanja.

Suvremena medicina protiv anksioznosti propisuje psihoterapiju i psihoaktivne lijekove, no znanost odnedavno priznaje i prehrambene intervencije kao jednu od terapija.

Komunikacija između želuca i mozga 

U radu objavljenom u časopisu „Frontiers in Psychiatry“, harvardska je psihijatrica Uma Naidoo istaknula oksidativni stres, inzulinsku rezistenciju, upalu i siromašan mikrobiom kao osnovne metaboličke smetnje koje utječu na nastanak anksioznog i drugih psihijatrijskih poremećaja. 

Između želuca i mozga postoji „komunikacijski kanal“ za razmjenu nutrijenata i signala. Sadržaj crijeva snažno utječe na neuronske mehanizme anksioznosti, a osobito na rad amigdale.

Visoko osjetljiva i hiperaktivna amigdala nalazi se u temelju anksioznog poremećaja. Zamislimo je kao alarm koji može biti tih, umjereno glasan i toliko bučan da se trese cijela kuća. Ako je alarm bučan, dugotrajan i teško se gasi, nitko u kući neće spavati.

Hranjivi sastojci za „stišavanje“ prirodnog alarma

Istraživanja su pokazala da postoji veza između brojnih hranjivih sastojaka i prisustva, odnosno odsustva simptoma anksioznosti. Za kontrolu amigdale ključne su kratkolančane masne kiseline (SCFA), a za njihovu su proizvodnju odgovorne crijevne bakterije iz donjih dijelova crijeva, koje se hrane vlaknima.

Omega-3

Pacijenti s anksioznošću imaju manjak tih bakterija, što dovodi do niskog nivoa kiselina SCFA, a u konačnici do hiperaktivne amigdale te simptoma anksioznosti. Visoko su na popisu sastojaka protiv anksioznosti masne kiseline omega-3, koje se nalaze u masnoj ribi, a mogu se uzimati i kao dodaci prehrani, ističe dr. Naidoo.

„Losos je dobar, ali riblja ikra i ulje krila mogu biti još bolji. Za protuanksiozni učinak nužne su dnevne doze omega-3 masnih kiselina od najmanje dva grama“, preporučuje harvardska psihijatrica. Omega-3 djeluje protuupalno, utječe na razine neurotransmitera, povećava proizvodnju faktora rasta i poboljšava sastav mikrobioma.

Kurkumin

Intenzivno žuti začin kurkuma, sa svojim aktivnim sastojkom kurkuminom, još je jedan prehrambeni sastojak s dokazanim protuanksioznim učinkom. Ova popularna namirnica uravnotežuje crijevni mikrobni ekosustav, smanjuje upalu i podiže razinu serotonina, neurotransmitera važnog za osjećaj spokoja. 

Vitamin D

Kod anksioznih pacijenata otkriven je manjak vitamina D, koji tijelo sintetizira pod utjecajem sunčevog svjetla. Ovaj spoj, između ostalog, regulira razine neurotransmitera i lučenje faktora rasta. Klinička istraživanja utvrdila su da uzimanje dodataka prehrani s vitaminom D poboljšava stanje anksioznim pacijentima kojima je nedostajalo tog nutrijenta. Kod pacijenata s normalnom razinom vitamina D dodavanje nije utjecalo na simptome anksioznosti.   

Magnezij, selen i cink

Magnezij pospješuje pretvaranje triptofana u „hormon spokoja“ serotonin i obuzdava aktivnost hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde, čime ublažava reakciju organizma na stresne podražaje. Selen i cink štite neurone od upale i oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom, a potonji mineral ujedno regulira rad hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde, čime također suzbija stres i anksioznost.   

Masnoće bolje za mozak od ugljikohidrata

Ubuduće bi se za kontrolu anksioznosti mogla koristiti prehrana bogata masnoćama, a siromašna ugljikohidratima, pretpostavlja dr. Naidoo. Takva prehrana opskrbljuje mozak ketonima iz masnoća, umjesto manje učinkovitom glukozom.

Blagodati izmijenjene prehrane uključuju smanjenu upalu i oksidativni stres te veću proizvodnju protuanksioznih neurotransmitera poput serotonina.