Može li se ličnost mijenjati?

Ako ste ikada pomislili kako biste mogli ili trebali poraditi na svojoj osobnosti, niste jedini.  Znanstveno istraživanje Hudsona i Fraleya  tu činjenicu potkrepljuje i statistikom. Navode kako 78 posto ispitanika dobi između 18 i 70 godina, barem u određenoj mjeri želi promijeniti neke svoje osobine ličnosti.

Jer, mnogi će pomisliti, sve bi drugačije izgledalo kada bih barem bio malo otvoreniji, kada bi manje odugovlačio s obavljanjem obveza ili bio više optimističan. Međutim, može li se ličnost mijenjati ili je ona stabilna struktura u maniri narodne mudrosti kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada?

Kada opisujemo svoje ili tuđe osobnosti, svi se donekle služimo pojmovima poput duhovitosti, otvorenosti ili, primjerice, introvertiranosti, kako bismo objasnili kako se netko ponaša.  Na neki način postajemo psiholozi  – amateri. Međutim, ličnost je uistinu složen skup značajki. Karakteriziraju je jedinstven način mišljenja, osjećanja i ponašanja. Spoj je unutarnjih (primjerice genetskih) faktora, i izvanjskih iskustava.

Opisivanjem ličnosti bavili su se još i stari Grci, pa ju je tako Hipokrat podijelio na četiri skupine. Prema njemu, postojala je podjela na pesimistične i krute melankolike, agresivne kolerike, mirne flegmatike i optimistične i vedre sangvinike.

Velikih pet

Suvremena istraživanja u području psihologije danas uglavnom podržavaju model Velikih pet u objašnjavanju različitih tipova ličnosti. Model Velikih pet nastao je iscrpnim empirijskim istraživanjima. Znanstvenici su otkrili pet faktora koji objašnjavaju velik dio različitosti ljudskog mišljenja, osjećanja i ponašanja.

Tih pet faktora su: ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost prema iskustvu. Ekstraverti su, najgrublje gledajući, oni ljudi koji pune baterije družeći se s drugim ljudima. Introverti su pak one osobe koje crpe energiju iz vremena koje provode sami.

Otvorenost prema iskustvu odnosi se na potrebu za istraživanjem novih i nepoznatih iskustava. Savjesnost se odnosi na potrebu za planiranjem i samodisciplinom. Suprotni kraj ove dimenzije je impulzivnost. Neuroticizam obuhvaća stupanj emocionalne stabilnosti pojedinca. Primjerice, kada je netko veoma sklon sumnji u sebe i tjeskobi možemo govoriti o osobi s izraženom neurotičnom crtom ličnosti. Na suprotnom se polu nalaze osobe koje su emocionalno stabilne.

Određene crte ličnosti se kroz vrijeme, prirodom stvari, donekle mijenjaju. Primjerice, s godinama se kod ljudi općenito smanjuje neuroticizam. Međutim, je li moguće svoju ličnost mijenjati svjesno i aktivno?

Vježbom do promjena

Prema najnovijem istraživanju objavljenima u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, pokazalo se da je mijenjanje određenih aspekata ličnosti itekako moguće.

U ovom istraživanju na 377 studenata cilj je bio ispitati može li se maloprije spomenutih Velikih pet crta ličnosti (ektraverzija, neuroticizam, otvorenost, savjesnost i ugodnost) mijenjati uvodeći svjesne bihevioralne promjene u svakodnevni život.

Postupak istraživanja bio je sljedeći: ispitanici su na početku istraživanja ispunili upitnik ličnosti, a nakon toga su ustanovili koju od spomenutih pet crta ličnosti bi htjeli promijeniti tijekom narednih 15 tjedana koliko je trajalo istraživanje. Istraživači su im u skladu s navedenim svaki tjedan davali zadatak koji bi ispitanici morali obaviti.

Primjerice, ako je ispitanik htio postati više ekstravertiran, istraživači bi mu kao tjedni zadatak postavili da izađe i predstavi se nekom nepoznatom. Svaki tjedan ispitanici su dobivali novi i zahtjevniji zadatak. Cilj tog zadatka bio je promicanje ponašanja koje bi išlo u smjeru njihove željene promjene.

Zaključak istraživanja pokazao je kako su nakon 15 tjedana ispitanici doista u statistički značajnoj mjeri uspjeli prilagoditi svoju ličnost na željeni način. Svakodnevnim „vježbanjem“, primjerice ekstravertiranosti, ispitanici su na završnom upitniku ličnosti postigli rezultate koji su upućivali na to da su na skali ekstraverzije u nekoj mjeri „napredovali“.

Jedina crta ličnosti kod koje nije bilo značajnog napretka u željenom smjeru bila je crta otvorenosti prema iskustvu. „Vježbanjem“ ove crte ličnosti postigao se upravo suprotan efekt – ispitanici su postajali sve zatvoreniji prema novim iskustvima.

Dakle, možemo zaključiti kako, premda ličnost obuhvaća relativno trajne psihičke osobine i mehanizme, to ne znači da se ona ne može mijenjati. Ali, kako bi se to moglo napraviti, nije dovoljno samo željeti i maštati o promjeni, već uporno i aktivno mijenjati ustaljene obrasce ponašanja ka onima koja idu u smjeru željene promjene.