Koju vrstu obrambenih mehanizama koristite i jesu li oni doista dobri za vas?

Obrambene mehanizme bismo mogli definirati kao reakcije koje smanjuju frustraciju ili tjeskobu kada se nađemo pred nekom stresnom situacijom, ili kada se štitimo od misli koje su nam neprihvatljive.

Premda svi obrambeni mehanizmi služe istoj svrsi – izbjegavanju suočavanja s tjeskobnom situacijom, neki autori ih ugrubo dijele na tri vrste: nezrele, djelomično zrele i zrele obrambene mehanizme.

Nezreli obrambeni mehanizmi

Kada se pretjerano koriste, ovi mehanizmi mogu biti štetni za nas i odnose s našim bližnjima.

Projekcija – događa se kada prebacujemo ili projiciramo vlastite neželjene ili neprihvatljive misli na druge ljude.

Primjer: osoba se brine da nije dovoljno pametna i napravi neku banalnu grešku na poslu. Premda mu/joj nitko to ne zamjeri, niti se osvrne na grešku, ova osoba bi u slučaju projekcije mogla misliti da drugi kolege ne žele ništa reći zato što misle da je glup/a. Poanta je da nitko nije rekao ništa što bi se moglo protumačiti kao negativno, ali ova osoba projicira svoje strahove na druge i pritom ih udaljava od sebe.

Pasivna agresija – događa se kada se ponašamo indirektno agresivno prema nekome, koristeći se, primjerice, sarkazmom, napadačkim i neugodnim šalama usmjerenim prema objektu agresije, ili tihim zamjeranjem.

Primjer: U partnerskom odnosu, jedan od partnera koristi pasivnu agresiju kao obranu te, umjesto da se suoči s negativnim emocijama (npr. ljutnjom na partnera), namjerno uništi njegovu omiljenu majicu u pranju.

>> Sumnja u sebe, taj unutarnji glas koji nas najčešće zaskoči nespremne, nešto je s čime smo se svi susreli. Pročitajte vrijedne savjete kako se što uspješnije nositi s pretjeranom samokritikom. <<

Djelomično zreli obrambeni mehanizmi

Iako nisu u tolikoj mjeri štetni za naše odnose, djelomično zreli obrambeni mehanizmi na duge staze mogu nam otežati život.

Premještanje – događa se kada nismo u stanju ili mogućnosti frustraciju usmjeriti prema objektu agresije, pa ju onda premještamo na nekoga ili nešto manje prijeteće.

Primjer: Roditelj javno iskritizira svoje dijete radi nekog postupka, a ono, osramoćeno i frustrirano time što ljutnju “ne smije” usmjeriti prema roditelju, iskali svoj bijes tako što porazbija sve igračke.

Reaktivna formacija – umjesto da pokažemo što zaista osjećamo prema nekome, mi na van pokazujemo upravo suprotno.

Primjer: Kolega na poslu je ljubomoran na drugog kolegu radi njegovog postignuća, ali se srami svog osjećaja, pa se prema objektu ljubomore ponaša pretjerano srdačno.

Zreli obrambeni mehanizmi

Smatraju se najboljom vrstom obrambenih mehanizama zbog toga što ne moraju štetiti našoj kvaliteti života niti odnosu s drugima.

Sublimacija – kada se osjećamo tjeskobno ili nesigurno, učinimo nešto konstruktivno.

Primjer: Osjetimo frustraciju jer nas je prijatelj povrijedio, pa se prihvatimo kuhanja ili neke sportske aktivnosti kako bismo popravili raspoloženje ili umanjili tjeskobu.

Humor – pokušavamo vidjeti duhovitu stranu situacije koja nam je u tom trenutku stresna ili emotivno teška.

Trebamo li se braniti od obrambenih mehanizama?

Važno je reći da obrambeni mehanizmi postoje s razlogom. Svi se ponekad osjećamo izloženo i ne želimo se u takvom svjetlu prikazati drugima. I to je posve u redu. Kao i u svemu, problem nastaje kad ovakva ponašanja postanu jedini način nošenja sa stresom. Pretjerano oslanjanje na obrambene mehanizme drži nas u začaranom krugu jer ako se stalno branimo, ne možemo se nikada suočiti sa stvarima koje nam smetaju.

U tom smislu, korak u dobrom smjeru bio bi da naučimo tolerirati neugodnu emociju kada se pojavi, a ne se stalno braniti. Kada naučimo da je u redu ponekad biti ljut, frustriran, nesiguran ili tužan bez maskiranja tog osjećaja, stvorit ćemo prostor za početak razmišljanja o rješenju problema koji nas muči.