Vrijedna sposobnost: Je li karizma dar rijetkih ili se može naučiti?

Karizma, koja na grčkom znači „nebeski dar“, često je spominjana, a još češće obavijena velom misterije. Ne možemo ju obuhvatiti riječima, objasniti ili reći na koji način točno djeluje na nas.

Ili ipak možemo?

Premda je prije više od stotine godina sociolog Max Weber karizmu opisao kao „nadnaravnu“ sposobnost rezerviranu za rijetke pojedince, danas znanstvenici dolaze do potpuno drugačijih spoznaja.

John Antonakis sa Sveučilišta u Lausannei bavi se istraživanjem karizme već dugi niz godina te, prema najnovijim istraživanjima, tvrdi kako se one u velikoj mjeri mogu naučiti, premda nekima karizmatske sposobnosti dolaze spontano.

Još je i Aristotel govorio da moramo, kako bismo utjecali na druge, koristiti snažnu retoriku, uspostaviti osobni i moralni kredibilitet, a potom pobuditi slušateljeve emocije. Ako je govornik to u stanju učiniti, može pridobiti slušatelje i motivirati ih u neslućenim razmjerima.

9 verbalnih taktika

Sukladno tome, Antonakis sa suradnicima navodi 9 verbalnih i 3 neverbalne taktike koje većina osoba može savladati i time „unaprijediti“ svoju karizmu.

U 9 verbalnih taktika spadaju metafore, usporedbe i analogije. Time se na slikovit način slušatelju približava određena poruka. Primjerice, puno je upečatljivije reći: „Nećemo spustiti glavu.“, nego: „Možemo se pobuniti.“  Također, puno je jača poruka: „Ružna riječ siječe kao mač.“, nego kada kažemo: „Verbalni sukob može veoma povrijediti.“

Također, od verbalnih taktika ističe se pričanje priča, a potom i kontrasti te retorička pitanja. Sposobnost pričanja priča za ljude je važna iz evolucijske perspektive. Nekoć se sva narodna mudrost prenosila pričama, a sposobnost kvalitetnog prijenosa informacija bila je od vitalnog značenja za preživljavanje.

Sposobnost uvjerljivog prenošenja informacija danas se zadržala kao hvalevrijedna karakteristika koju posjeduju karizmatične osobe. Kontrastne rečenice, kao i retorička pitanja, kombiniraju logiku i emocije te na taj način veoma utječu na slušatelja.

Primjer kontrastne rečenice možemo naći u poznatom govoru J. F. Kennedyja: „Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju.“, a primjer retoričkog pitanja je: „Možemo li kao društvo činiti bolje?“.

Kao posljednje tri verbalne taktike nalaze se trodijelni popisi, izražavanje moralnih uvjerenja i postavljanje visokih ciljeva. Trodijelni popis, govori Antonakis, uspješan je zato što daje dojam uzorka i cjelovitosti, primjerice: „Dođoh, vidjeh, pobijedih.“ Izražavanje moralnih uvjerenja i postavljanje visokih ciljeva važni su kod karizmatičnih osoba zato što otkrivaju kvalitetu karaktera s kojom se ljudi vole poistovjećivati.

3 neverbalne taktike

Osim verbalnih taktika, kao što smo naveli, postoje i tri neverbalne taktike: ton glasa, stav tijela i izraz lica.

Iako su jako važne kada govorimo o karizmi, neverbalne taktike teže se uvježbavaju od verbalnih, a također ovise o kulturi: dok će u nekim zemljama biti poželjno imati bogate i naglašene neverbalne ekspresije (npr. u SAD-u), u nekim kulturama to će biti kontraproduktivno (npr. u Japanu).

Alkemija karizme

Premda se navedene taktike mogu naučiti, ipak treba spomenuti da nas sva vježba i trud neće pretvoriti u govornike kojima je karizma bila urođena, poput Churchilla, Kennedyja, Gandhija ili M.L. Kinga.

Ipak, vježbom se znatno može unaprijediti povezanost govornika i njegove publike, a to je svakako vrijedna vještina koja može koristiti i govorniku i njegovim slušateljima.

Također, karizma sa sobom nosi određene moralne odgovornosti. Ono što pričaju, karizmatične osobe moraju i živjeti. Prazne priče iza kojih ništa ne stoji vrlo brzo se otkriju, a tada osoba kod svojih slušatelja gubi kredibilitet.