Kako prijeći s riječi na djela i opustiti se u tri koraka

Kada se spomene pojam „stres“ mnogi ga najprije vezuju uz posao. Stoga je prirodno na godišnji odmor gledati kao na način da se barem na neko vrijeme odmaknemo od radnih obveza. Time i od potencijalno stresnih situacija. Mnogi ljudi na godišnjem odmoru, uslijed tjelesnog, psihološkog i emocionalnog opuštanja, uviđaju da je tempo kojeg većinu godine imaju, zapravo veoma izazovan.

Godišnji odmor zato može predstavljati dobro vrijeme za uvođenje neke od tehnika umirenja u rutinu, a koja bi nam mogla biti korisna u suočavanju sa stresom, jednom kada se vratimo s praznika.

No, kako bismo mogli razumjeti benefite koje nam tehnike umirenja nude, važno je razumjeti na koji način stres djeluje na naš organizam. Dakle, za početak malo biologije. Kada smo pod mentalnim stresom, u našem tijelu se primarno aktivira os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Zbog toga se u tijelu počinje lučiti hormon kortizol. Često se ovaj hormon stoga naziva i hormonom stresa. Uslijed dugoročnog lučenja ovoga hormona (primjerice, ako na poslu svakodnevno imamo stresne situacije), može doći do pada imuniteta čime postajemo podložniji nastanku ili pogoršanju bolesti.

Kada se nađemo u stresnoj situaciji, naše tijelo reagira na specifičan način: srce nam počne brže raditi, disanje postaje plitko i isprekidano, povećava se krvni tlak, usporava se probava, mišići se zgrče. Aktivira se takozvani simpatički živčani sustav. Budući da za većinu ljudi ovakav način funkcioniranja nije ugodan, tijelo traži način da se vrati na prijašnji način funkcioniranja. Nakon nekog vremena, to se doista događa: naše tijelo se aktivacijom tzv. parasimpatičkog živčanog sustava vraća u normalu: ritam srca vraća se na uobičajene vrijednosti, probava se ponovo pokreće, mišići se opuštaju itd.

Tehnike umirenja

Kako bismo se u trenutcima kada smo pod stresom (kada se aktivira simpatički sustav) mogli brže umiriti, dobro je uvesti vježbe umirenja u svakodnevnu rutinu i prije nego što se stresna situacija dogodi. Zato donosimo primjer tehnike umirenja koju možete prakticirati svakodnevno, a za provođenje je dovoljno samo nekoliko minuta. Svakodnevnim treningom mogli bismo se uvježbati da u stresnim situacijama brže dođemo do stanja umirenja organizma (kada se pokreće parasimpatikus).

Ipak, treba imati na umu da je ovo samo jedan od alata koji mogu biti od pomoći pri nošenju sa stresom, i možda neće biti dovoljan kao jedini (primjerice, možda ćete htjeti potražiti i pomoć psihoterapeuta).

1. Važnost orijentacije i uzemljenja

Kada smo u stresnoj situaciji, obično mentalno krenemo u budućnost (što se sve loše može dogoditi, kako to spriječiti itd.). U tim trenutcima za početak je važno (premda zvuči pomalo banalno), vratiti se u sadašnjost. To je moguće tako što osvijestimo svoje tijelo i prostor u kojem se nalazimo.

Primjerice, možemo se osvrnuti i početi primjećivati stvari u prostoru u kojem se nalazimo, pogledati na sat, kroz prozor. Također, možemo se usmjeriti na težinu odjeće na svome tijelu, šum lišća u pozadini, stopala koja dotiču pod… Ovaj korak može potrajati koliko god vam je potrebno.

2. Uočavanje unutarnjeg procesa i njegovo usporavanje

U ovoj fazi obraćamo pažnju na disanje kako bismo ga osvijestili i usporili. Na taj način možemo pomoći svom tijelu i djelomično regulirati njegove odgovore (primjerice, ubrzano lupanje srca i plitak dah). Možete isprobati tehniku 4-4-6, u kojoj 4 sekunde udišete na nos, 4 sekunde držite dah, i 6 sekundi izdišete na usta. Važno je da izdisaj traje duže od udisaja, da ispustite dah što je više moguće i da vam ovakav način disanja bude ugodan. Ova faza može potrajati nekoliko minuta, ili koliko god vam je ugodno u njoj.

3. Pronalaženje vlastitih resursa

Kada se disanje i lupanje srca umirilo, možete razmisliti o tome koliko puta do sada ste se susretali sa stresnim situacijama i koliko puta do sada ste ih uspješno razriješili. Podsjetite se da je stres sastavni dio života i da ste dovoljno jaki da se s njime nosite. Podsjetite se da radite najbolje što možete u određenom trenutku (nekada je to najbolje što možemo više, a ponekad manje, i to je u redu).

Nakon što napravite vježbu, uzmite neko vrijeme i polako se vratite u rutinu dana. Zaključno, sjetite se ovu vježbu raditi i kad niste pod stresom, budući da je njezin učinak na tijelo kumulativan.