Kako prihvatiti vlastito tijelo: voljeti ga bezuvjetno ili poštovati?

Prema jednom američkom istraživanju, 83% žena nezadovoljno je vlastitim izgledom u nekom trenutku svog života, a to nezadovoljstvo najviše se manifestira pri pogledu na svoje tijelo u ogledalu pri kupnji odjeće i kupaćih kostima.

Društveno nametnuti standardi ljepote pritom igraju veliku ulogu. Niz znanstvenih istraživanja sustavno pokazuju da žene vrlo rano počinju biti svjesne kako ih se prosuđuje na temelju fizičkog izgleda, pa još u predškolskoj dobi počinju same sebe vrednovati temeljem estetskih obilježja. A to najčešće znači uspoređivati se sa spomenutim društveno nametnutim estetskim idealima, svjesno i podsvjesno ocjenjujući svoje tijelo „zadovoljavajućim“ ili „nezadovoljavajućim“, ovisno o tome koliko se ono uklapa u socijalno nametnute okvire idealnih tjelesnih proporcija.

Kako mijenjati narativ o ženskom tijelu?

Budući da nezadovoljstvo vlastitim tijelom može biti povezano s manjkom samopouzdanja, anksioznošću, depresijom, pa čak i s poremećajima prehrane, iznimno je važno pričati o izvorima tih nezadovoljstava, ali i načinima na koje možemo mijenjati narativ o ženskom tijelu konceptima kao što su body positivity i body neutrality.

Body positivity

Već se desetljećima razne struje i pokreti trude maknuti fokus sa „savršenog“ ženskog tijela kojemu bi „sve žene trebale težiti“ te ga preusmjeriti na prihvaćanje vlastitog  tijela sa svim njegovim osobitostima. Jedan od takvih pokreta jest i body positivity (doslovni prijevod bio bi tjelesna pozitivnost).

Body positivity pokret proizašao je iz pokreta za prihvaćanje debljine koji se je javio 60-ih godina dvadesetog stoljeća. Nit vodilja ovog pokreta jest važnost pozitivnog pogleda na vlastito tijelo, njegovu veličinu, oblik ili neke druge faktore koji se odnose na tjelesni izgled. Glavna premisa jest da je svoje tijelo potrebno voljeti i prihvaćati neovisno o društvenim normama koje govore „kako bi tijelo trebalo izgledati“.

Body neutrality

Iako body positivity nastoji prebaciti fokus s negativnog na pozitivan pogled vlastitog tjelesnog izgleda, za neke žene predstavlja izazov. Naime, ponekad je teško promijeniti vlastita uvjerenja i stavove u potpunosti, pogotovo ako su oni temeljeni na emocijama ili su dugo vremena „s nama“. Tako body positivity za neke žene može predstavljati pritisak, odnosno prisilu da „moraju voljeti svoje tijelo“, iako to za njih (još uvijek) predstavlja prevelik korak.

Imajući ovaj izazov na umu, Anne Poirier, autorica knjige „The Body Joyful“ 2015. godine je popularizirala termin body neutrality. Ovaj termin pomiče fokus s izgleda tijela na njegove druge, funkcionalne uloge. Prema Poirier, body neutrality stavlja naglasak na funkciju tijela, ono što ono može učiniti i što svakodnevno čini za nas, a ne na izgled tijela. Tijelo ne moramo voljeti ili mrziti, navodi Poirier. Možemo naprosto biti neutralni prema njemu.

Umjesto da se, primjerice, usmjerimo na izgled naših nogu, možemo ih početi promatrati (i u skladu s time djelovati), kao na dio tijela koji nam omogućuje kretanje, koji olakšava svakodnevicu. Noge nam omogućuju da bez razmišljanja odemo do dućana, po dijete u vrtić ili da uživamo u nekom hobiju. S obzirom na to, nije važno kako one izgledaju, već koja je njihova uloga u našem životu.

Kako oba pogleda mogu biti korisna za nas?

Kao i sve ostalo u prirodi, ljudi se neprestano mijenjaju. To se ne odnosi samo na fizički izgled, već i na različite stavove i poglede prema svome tijelu. Nježan te uvažavajući pristup prema tijelu uključuje smanjenje vlastitog pritiska da tijelo „moramo“ sagledavati na određen način. To znači da je izvrsno pomisliti nešto poput: „sviđa mi se izgled mojih ramena“ ili „volim svoj trbuh“. Ali, ako se tako ne osjećamo, olakšavajuća spoznaja može biti da niti ne moramo i to putem osvještavanja kako je dovoljno svoje tijelo prihvaćati i cijeniti zbog onoga što nam omogućuje, biti s njime u miru i partnerstvu.