Jeste li ih ikad doživjeli? Déjà vu i ostale neobične emocije

Koliko god se činilo jednostavnim, znanstvenicima još uvijek nije pošlo za rukom obuhvatiti i opisati što su to emocije u jedinstvenoj definiciji. Postoji barem nekoliko definicija emocija, ovisno o teorijskom pristupu koji je prilikom njihovog definiranja zastupljen.

Možda bi najjednostavnije bilo reći da su emocije način na koji naš mozak interpretira određene doživljaje, čini ih smislenima, kako bismo onda na temelju te interpretacije mogli znati kako postupiti u određenoj situaciji.

Primjerice, doživljaj drhtanja ruku, znojnih dlanova i lupanja srca kada trebamo izaći pred publiku naš mozak interpretira kao strah od javnog nastupa.

Međutim, osim jednostavnog definiranja emocija, često imamo problem i s imenovanjem određene emocije koju u datom trenutku osjećamo.

Emocije i evolucija

Imenovanje emocija s evolucijske strane nije bilo primarno za naše preživljavanje. Kada bi se suočili s nekom životnom prijetnjom, primjerice napadom lava, naši preci odmah bi reagirali (potrčali u zaklon), a ne bi razmišljali o tome da imenuju osjećaj s kojim se upravo susreću (strah).

Međutim, u današnje vrijeme, naši osjećaji usko su vezani uz bliske odnose i karijeru. Stoga je danas korisno stati i razmisliti o emocijama s kojima se susrećemo, a ne reagirati na prvu loptu kako su to činili naši preci.

Također, emocije nisu „uredno posložene“, rijetko kad osjećamo samo jednu, osnovnu emociju poput ljutnje ili tuge. One su često mješavina različitih doživljaja, stoga ih je ponekad teško obuhvatiti u jednoj riječi. Primjerice, možemo biti sretni jer naše dijete seli u drugi grad zato što se upisalo na željeni fakultet, ali se istovremeno osjećati i prazno, tužno što je jedna faza našega odnosa završila, sjetno, zabrinuto i sl.

Imenovanje složenih emocija

Neke od složenijih emocija, poput déjà vu osjećaja da smo na nekom (nepoznatom) mjestu već bili ili da smo nešto već proživjeli, već su se udomaćile u svakodnevnom govoru.

Međutim, većinu ostalih neuhvatljivih, neobičnih ili složenijih emocija i dalje nismo uspjeli imenovati.

Baš iz tog općeg ljudskog izazova da riječima obuhvati kompleksnost emocija, pisac i umjetnik John Koenig osmislio je web stranicu na kojoj je nastojao imenovati što više „neizrecivih“ osjećaja. Donosimo samo neke od njih:

Opia

Opia je intenzivan osjećaj koji se javlja kada ostvarimo direktan kontakt očima s drugom osobom. Taj osjećaj može biti pozitivan i uzbudljiv ako je kontakt očima ostvaren s osobom koja nam se sviđa. Ili pak može biti veoma uznemirujuć ako je kontakt očima ostvaren s nekim koga doživljavamo u negativnom svjetlu.

Elipsizam

Elipsizam je osjećaj specifične tuge koji se kod osobe može javiti pri pomisli kako neće doživjeti da vidi budućnost. Primjerice, osjećaj da osoba neće doživjeti unukovo odrastanje.

Liberoza

Liberoza je osjećaj žudnje za bezbrižnošću koju smo imali u djetinjstvu.

Jouska

Ovo je izraz kojim se opisuju hipotetski razgovori koje iznova odigravamo u glavi. Primjerice, na poslu vam se dogodi neugodan razgovor s kolegom u kojemu se vi ne snađete, a potom, na putu prema kući smišljate sve moguće scenarije kojima ste mogli „pobijediti“ u raspravi.

Pâro

Osjećaj da, bez obzira što poduzeli, stvari nikada ne ispadnu onako kako ste vi zamislili. Osjećaj da je rješenje vaših problema očigledno svima osim vama.

Zaključno, nabrojani osjećaji samo su neke od bezbroj emocija koje se javljaju u svima nama.

Iako za većinu ne postoji naziv, kada se susrećemo s nekim intenzivnim, neimenovanim osjećajem, dobro je stati i upoznati se s njim, pokušati ga imenovati (ili barem opisati) umjesto potisnuti. Jer, često, kada nešto imenujemo, izgovorimo naglas, lakše se s time nosimo.