Izbjegnite mrežu perfekcionizma: kako živjeti manje savršen, ali sretan život

Za većinu, visoki standardi i nastojanje da damo sve od sebe su dobra stvar. Visoki standardi u poslovanju se cijene jednako kao i u privatnim odnosima, a rad, vježba i usavršavanje općenito su hvalevrijedni.

Međutim, ponekad se u nastojanjima da budemo u svemu uzorni i najbolji lako možemo uplesti u mrežu perfekcionizma. Ako smo iskreni prema sebi, većina nas se često može uhvatiti u mislima kako želimo više uspjeha, više priznanja, više novaca, bolje odnose, bolji izgled. Razlika kod perfekcionista jest ta da, neovisno o uspjehu na bilo kojim od tih područja, nikad nisu potpuno zadovoljni jer se uvijek može bolje.

Perfekcionisti su skloni postavljati za sebe i svoj život ljestvicu tako visoko da ju jako teško ili uz velike napore mogu ostvariti. I nikad nisu sigurni, kada tu ljestvicu preskoče, hoće li to značiti da su postali svoja najbolja verzija ili će ih to gurnuti još dublje u perfekcionizam.

>> Čitajte još: Pretjerana želja za uspjehom, potreba za natjecanjem i uspoređivanjem s drugima može imati negativan utjecaj na psihološko zdravlje mladih. Doznajte koji su uzroci promjena u ponašanju novih generacija <<

Perfekcionizmom do tjeskobe

Važno je reći da, kao i kod većine osobina ličnosti, nema dobrog i lošeg. Na ljestvici perfekcionizma, neki se jednostavno nalaze niže, a drugi više. Perfekcionisti naprosto nastoje da budu najbolji što mogu biti u svemu čega se uhvate. I u tome nema ništa lošega. Nevolja nastaje kad perfekcionizam kod osobe izaziva patnju. Kada i najmanja pogreška ili nesavršeni korak stvaraju tjeskobu.

Donosimo nekoliko „tema za razmišljanje“, odnosno zamki perfekcionizma koje bi trebalo izbjeći:

Strah od pogreške

Česta je narodna izreka da svi koji rade, griješe. Većina ljudi uspješno se nosi s ovom činjenicom, uvažavajući spoznaju da se mnoge stvari u životu ne mogu kontrolirati. Za perfekcioniste, strah od pogreške je jako velik. Štoviše, ponekad žive u strahu da će učiniti pogrešku ili donijeti krivu odluku. Tako se osoba uistinu ograničava i djeluje samo u okviru onoga u čemu je sigurna da ne može pogriješiti.

Ovakav način razmišljanja u našoj kulturi je sve češći jer društvo često od nas očekuje da vodimo „savršene“ živote. Da ostvarimo karijeru, ostvarimo se kao partneri, roditelji i prijatelji. Često životi koje gledamo na filmovima i društvenim mrežama stavljaju pred nas velik pritisak. Lako se izgubiti u očekivanjima drugih i zanemariti naše želje, i sve one stvari koje nas čine unikatima.

Zadovoljavanje očekivanja drugih

Osobe s izraženom crtom perfekcionizma često svoju vrijednost temelje na vanjskim potvrdama. Kao da stalno imaju potrebu nekome nešto dokazati. Sami pred sebe stavljaju očekivanja koja nikad ne bi stavili pred druge ljude. Sve to može dovesti do začaranog kruga krivnje, izgaranja na poslu, u odnosima i općenitog osjećaja nedostatnosti.

Korak u dobrom smjeru ovdje bi bila promjena načina razmišljanja koji utječe na naša očekivanja. Spoznaja da ne trebamo svoju vrijednost stavljati u tuđe ruke uvelike može pomoći promjeni očekivanja od sebe. Naravno, svaka promjena je proces i zahtijeva određenu količinu rada, posvećenosti i pomoći naše okoline.

Prihvaćanje sebe

Prihvaćanje sebe obično se odnosi na utišavanje svojeg unutarnjeg kritičara. Osobe s izraženim perfekcionizmom obično imaju ne jednog, već više unutarnjih kritičara od čijih se je riječi teško odvojiti i ne poistovjećivati s njima. Spoznaja da mi nismo naš unutarnji kritičar može nam uvelike olakšati proces prihvaćanja sebe.

Krivnja nikad ne pomaže promjeni. Prihvaćanje sebe odnosi se i na prihvaćanje naših osobina ličnosti, pa tako i perfekcionizma. Međutim, prihvatiti svoj perfekcionizam ne znači biti pod njegovim utjecajem, nego shvatiti da već jesmo cjeloviti, dostatni, savršeni u svojoj nesavršenosti.