Gubitak i tuga: 5 faza kroz koje prolazimo kada tugujemo

Gubitak voljene osobe stres je s kojim se teško suočavamo i svi prolazimo razdoblje žalovanja. Čak i kada je riječ o voljenima koji su napustili ovaj svijet prije više godina, Svi sveti je blagdan kad oživljavaju uspomene, a s njima i tuga koja nikada posve ne nestaje.

Reći će netko da nema ispravnog ili pogrešnog načina na koji prolazimo kroz tugovanje i to jest uglavnom točno. Međutim, ipak treba znati da žalovanje može dovesti i do razvoja depresije te općenito izazvati tegobe koje traže stručnu pomoć. Možda će biti potrebno i liječenje, no nerijetko je dovoljno otvoriti srce te dozvoliti suzama da orose oči. I tuga ima ulogu u našim životima.

Tugovanje je vrlo osobno iskustvo

Žalovanje je prirodni odgovor na gubitak. Riječ je o emocionalnoj patnji koju osjećamo kada izgubimo nekoga ili nešto što smo voljeli. Tuga se ne podnosi lako i možemo iskusiti razne vrste teških, a nerijetko i neočekivanih osjećaja, od šoka i bijesa do nevjerice, osjećaja krivnje i duboke tuge. Ta psihička bol može utjecati na mentalno zdravlje te remetiti san, izazvati gubitak apetita, a gotovo uvijek i teškoće s koncentracijom. Sve su to normalne reakcije na gubitak, a što smo više voljeli, bit će i tugovanje teže.

Poput ljubavi, i tugovanje je vrlo osobno iskustvo, nema ispravnog ili pogrešnog žalovanja. Ono će ovisiti o brojnim čimbenicima, uključujući vašu osobnost, način na koji se suočavate s problemima u životu, životno iskustvo, vjeru, mentalitet i slično.

Pet faza tugovanja

Psiholozi i psihijatri se već dulje vremena bave procesom tugovanja. U današnje vrijeme najčešće se spominje pet faza tugovanja koje je navela 1969. godine psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross. Ove su faze temeljene na njezinom proučavanju osjećaja pacijenata na samrti, no kasnije ih je proširila na sve „vrste“ tugovanja i gubitaka. Prema njoj, proces tugovanja uključuje:

• Poricanje – ovo se ne događa
• Bijes – zašto se događa? Tko je kriv?
• Pogodba/pregovaranje – učinit ću bilo što, samo da se ovo ne dogodi…
• Depresija – prežalostan sam da bih bilo što učinio
• Prihvaćanje – u miru sam s ovime što se događa

Prolazite li ove faze, možda je lakše znati da su prirodne te da niste usamljeni u toj zbrci emocija koje se izmjenjuju jedna za drugom. No, kao što je već spomenuto, ne tuguju svi na jednak način, pa je isto tako prihvatljivo i ako ne prolazite kroz svaku od njih. Iako malobrojni, postoje i oni koji se brzo mogu pomiriti s emocijama, pa gotovo u trenu proći kroz cijeli proces.

Kada potražiti pomoć?

Iako se najčešće govori o godini dana kao periodu koji je potreban da bismo tugu „odradili“ i krenuli dalje, to razdoblje je također vrlo individualno.

Pomoć biste svakako trebali potražiti ako osjetite da se sami teško možete nositi s emocijama ili ako počinjete osjećati i fizičke simptome koji vas brinu. Dugotrajna nesanica također može značajno remetiti kvalitetu vašeg života i pogoršavati stanje.

Nitko od vas ne traži da budete hrabri i hladni, svatko ima pravo na tugu i svakoga tuga može preplaviti do trenutka da više ne zna kako nastaviti dalje. Stoga se ne ustručavajte potražiti pomoć, javite se svom liječniku. A do tada pokušajte pomisliti sa zahvalnošću da velika bol zbog gubitka ujedno znači da ste bili sretni jer ste nekoga jako voljeli. A ljubav, ljubav nas uvijek obogaćuje te zauvijek ostavlja svoj trag u srcu.