FOMO: strah od propuštanja u popularnoj kulturi dobio je svoju kraticu

Godine 2013. riječ „FOMO“ (eng. Fear of Missing Out, strah od propuštanja) službeno je uvrštena u Oksfordski rječnik engleskog jezika. Do danas se ovaj akronim održao kao objašnjenje specifičnog straha uglavnom tzv. milenijske generacije. Označava tjeskoban osjećaj koji se javlja kada mislimo da propuštamo nešto zanimljivo što se upravo u tom trenutku događa negdje drugdje.

I dok je strah od propuštanja (bolje prilike) oduvijek bio prisutan kod ljudi, pojavom društvenih mreža FOMO se počeo očitovati snažnije nego ikad. Drugim riječima, zbog stalnog uvida u (svjetliju stranu) života prijatelja i poznanika, mnogi su postali stalne žrtve proganjajućeg osjećaja nedostatnosti vlastitog života.

Društvene mreže i FOMO

Tipičan primjer za FOMO bio bi tjeskoban osjećaj koji se u doba modernih tehnologija kod ljudi često javlja petkom ili subotom navečer dok iz udobnosti kauča na društvenim mrežama gledaju objave provoda svojih prijatelja, pitajući se: „Zar je moguće da se svi zabavljaju bolje od mene?!“.

Ali, FOMO se ne odnosi samo na društveni život pojedinca. Čini se kako danas, više nego ikad, mnogi preispituju ispravnost odluka vezanih za smjer vlastitog života, uključujući pitanja o partnerstvu, prijateljstvu, obrazovanju, karijeri…

Jer, svakodnevnim provjeravanjem društvenih mreža vidljivo je kako, naizgled, svi ostali imaju bolje karijere, ispunjenije živote, egzotičnija putovanja, pa čak i sretniju obitelj. Premda su mnogi svjesni da je sadržaj prezentiran na društvenim mrežama samo vanjska fasada nečijeg života, to im ne pomaže mnogo u zaustavljanju tjeskobnog osjećaja izostavljenosti, straha da propuštaju neku bolju priliku koja im se nudi negdje drugdje, izvan njihovog trenutačnog životnog okvira.

Otpornost na FOMO

Ipak, izgleda kako su neki ljudi otporniji na strah od propuštanja od drugih. S čim je, dakle, povezan FOMO?

U nedavnom istraživanju psihologa sa Sveučilišta Carleton i McGill, na uzorku studenata prve godine, istraživala se povezanost straha od propuštanja s povećanim stresom, negativnim emocionalnim stanjima i umorom izazvanim nedostatnim snom.

Istraživače je također zanimalo kojim danima se FOMO najviše javlja i koliko često. Rezultati su pokazali kako je FOMO bio prisutan tijekom cijelog dana, ali najviše krajem radnog tjedna i navečer (sjetite se primjera s početka teksta).

Također, osobe koje su osjećale da ih više „stišću“ i opterećuju poslovne i studentske obveze imale su veći FOMO, a također je osjećaj tjeskobe od propuštanja bio prisutniji kod onih ispitanika koji su bili umorniji i pod većim stresom.

FOMO vs. želja za osobnim napretkom

Strah od propuštanja, odnosno osjećaj da je zabava uvijek bolja na drugom mjestu, da je bolji život negdje drugdje, važno je razlikovati od želje za osobnim napretkom. Dok nas prvi osjećaj oslabljuje, čini tjeskobnim i nesretnim misleći kako nešto propuštamo, drugi osjećaj nas motivira da nešto poduzmemo.

Želja za osobnim napretkom nas tjera da sagledamo gdje se trenutačno nalazimo (makar nam to nekad nije ugodno) i gdje želimo stići. FOMO nas pak potiče na pasivno nezadovoljstvo, na uspoređivanje sa zamišljenom slikom života koji vode drugi.

Zato, osim stjecanja mehanizama za nošenje sa stresom i brige da imamo dovoljno sati sna, u borbi protiv tjeskobe koju donosi FOMO, važno je usmjeriti se na ljude i mjesta kojima smo trenutno okruženi, biti svjesni života kojeg vodimo (sa mogućnošću napretka, ako to poželimo) i odvojiti se od beskorisnog osjećaja da neki drugi, negdje drugdje, žive bolji život.