Emocionalni teret: Kako otpustiti prošlost i krenuti dalje

Obuzima li vas često osjećaj da ne možete napraviti korak naprijed? Koliko se god trudili pomaknuti, utezi prošlosti drže vas na mjestu. Neuzvraćena ljubav, nezacijeljene rane i kompleks manje vrijednosti stečen u mlađim danima, sjedit će vam na duši sve dok ih ne otpustite. Tek ćete tada moći iskoračiti iz zone udobnosti, ravnopravno ulaziti u nove odnose i radovati se novom danu.

Dugoročni utjecaji negativnih iskustava ili trauma na život, popularno se zovu emocionalni teret. Nositelj takvog tereta često se prepoznaje po pognutom držanju, usukanim ramenima, teškom hodu, spuštenim krajičcima usana i sjetnim očima. Zbacivanje emocionalnog tereta težak je posao. Bolna sjećanja ometaju vas u kovanju planova i potiču da misaono uranjate u vremena kad ste se sudarali s preprekama, poniženjima, razočaranjima.

Kobni podsjetnici na neuspjehe

Brojni su poticaji koji vas mogu uvući u prošle scenarije i natjerati da ih opet proživite. Primjerice, na ulici ugledate osobu koja je sudjelovala u vama stresnoj situaciji ili osobu koja joj sliči. Ili naiđete na njen profil na društvenoj mreži. Ili čujete da na televiziji govore o gradu odakle je onaj koga ste nesretno voljeli. Ili otkrijete da plan koji razrađujete ima dodirnih točaka s prethodnim koji se izjalovio.

Ili se susretnete sa senzornim podražajem kojeg pamtite iz nekog ranijeg bolnog iskustva. Prizori i zvukovi, mirisi i okusi mogu aktivirati neuronske sklopove u kojima su pohranjena ružna sjećanja. Svaki podsjetnik nosi tu opasnost. Mnogi se ne znaju othrvati porivu da uvijek iznova vrte mentalne filmove starih neuspjeha, analiziraju njihove uzroke i poigravaju se s raznim scenarijima koji bi ih vodili do boljih ishoda.

Što češće „gledate“ turobne filmove o samom sebi, to će vaš emocionalni teret bivati teži. Višegodišnja gorčina i malodušnost mogu vas navesti na zaključak da nema smisla ni pokušavati napraviti nešto korisno sa svojim životom. Međutim, samoranjavajućoj navici kopanja po prošlosti moguće je stati na kraj.     

Stop prepričavanju starih priča

„Proživljavanje tužnih scenarija navodi čovjeka na osjećaj da je kao hrčak na kotaču“, napisao je psiholog i konzultant Gustavo Razzetti u časopisu Psychology Today. „Koliko god micali nogama, uvijek ostajete na istom mjestu. No, možete naučiti kako se silazi s kotača. A to zahtijeva presijecanje emocionalnih spona s prošlošću, naročito s negativnim iskustvima“. 

Razzetti kaže da je prvi korak prema odbacivanju emocionalnog tereta odustajanje od mentalnog prepričavanja starih priča. „Dokle god prevrćete po prošlosti, održavate je na životu. Pomirite se s činjenicom da je neka epizoda završila i krenite dalje“.

Idući je ključan korak odvajanje sebe od problema, veli. „Kad zapnete u problemu, postaje vam teško razgraničiti sebe od situacije. Ljudi stvaraju i održavaju probleme jer im oni daju identitet. Ne dopustite da gorko iskustvo postane vaš identitet“. 

Oprostite si i ne vezujte se jako

Izgradite „neljepljivi“ um od teflona jer sve tegobe izviru iz čvrstog vezivanja za one koje volimo, za svoje karijere i druge vrijednosti, savjetuje Razzetti. „Toliko smo vezani za njih da nas strah od budućeg gubitka sprečava da uživamo u njima danas. Najlakše ćete se osloboditi od nečeg bolnog tako da se otpočetka ne vežete za to“.

Opraštanje sebi još je jedan uvjet za oslobađanje od emocionalnog tereta.

Pogreške nisu krajnje odredište, nego stanica na putu. Kao što je rekao cijenjeni američki motivacijski govornik Eckhart Tolle, „priznajte pogreške, učite iz njih i onda krenite naprijed. To se zove opraštanje samom sebi“.

Otpuštanje prošlosti ne podrazumijeva zaboravljanje onog što se dogodilo, nego odbacivanje starih nerealnih očekivanja. Ne patimo zato što je veza završila, nego zato što smo htjeli da traje vječno.

„Radi veće slobode i sreće, učite iz sjećanja, oprostite si i prestanite hraniti bol“, zaključuje Razzetti. „Ako živite u sadašnjosti, možete stvarati svježa iskustva uz pomoć stečene mudrosti“.