Događa se češće nego što mislite: doživljavate li sindrom uljeza?
Sindrom uljeza uvelike umanjuje kvalitetu života ljudi koji ga doživljavaju, ali, također, umanjuje vjerojatnost da će osobe odlučiti izaći iz svoje zone komfora u potrazi za novim mogućnostima i ostvarenjima svojih interesa
Osobe sa sindromom uljeza svoj uspjeh pripisuju pukoj sreći, dobrom tajmingu, a ne svojoj inteligenciji, sposobnosti i sličnom, čak i ako ih u to nastoje uvjeriti osobe iz njihove okoline.
Sindrom uljeza psihološki je termin koji se odnosi na ponavljajući osjećaj sumnje u sebe, u svoja postignuća. Osobe koje se s njim suočavaju najčešće navode kako samo „čekaju trenutak u kojem će njihova nesposobnost biti prozrena“ od strane drugih.
Termin su 1978. godine skovale psihologinje Pauline Clance i Suzanne Imes. U svojim istraživanjima otkrile su da mnogi ljudi, iako imaju vanjsku potvrdu svoje uspješnosti i dalje ostaju u uvjerenju da ne zaslužuju taj uspjeh, da im se on dogodio slučajno i da će to vrlo brzo netko otkriti.
Osobe sa sindromom uljeza svoj uspjeh pripisuju pukoj sreći, dobrom tajmingu, a ne svojoj inteligenciji, sposobnosti i sličnom, čak i ako ih u to nastoje uvjeriti osobe iz njihove okoline. Premda se isprva mislilo da sindrom uljeza češće pogađa žene nego muškarce, novija istraživanja sugeriraju da je on podjednako zastupljen i kod jednih i kod drugih.
Primjeri sindroma uljeza
Možda vam je poznat scenarij: dobijete napredovanje na poslu, a vi, umjesto da budete ponosni na svoj uspjeh, kažete si da je to zato što nije bilo drugih kandidata.
Ili, pripremate se održati prezentaciju iz područja kojim dobro baratate, a potajno vam se javljaju misli kako će tijekom prezentacije netko primijetiti da „zapravo nemate pojma“. Sindrom uljeza često je vezan za situaciju koja u vama izaziva osjećaj nedostatnosti. Primjerice, možete biti veoma samouvjereni kada svoje ideje izlažete kolegama u timu, ali kada ih treba prezentirati šefu – situacija se potpuno promijeni.
Primjeri koji se vežu uz sindrom uljeza se mogu nizati do u beskonačnost, ali imaju zajedničku poveznicu. Ovakav način razmišljanja osobi ne služi i destruktivan je, uzrokuje stres i tjeskobno raspoloženje.
Činjenica je da sindrom uljeza uvelike umanjuje kvalitetu života ljudi koji ga doživljavaju, ali, također, umanjuje vjerojatnost da će osobe odlučiti izaći iz svoje zone komfora u potrazi za novim mogućnostima i ostvarenjima svojih interesa.
Kako se, stoga, nositi sa sindromom uljeza? Premda on predstavlja kompleksan fenomen čije rješavanje ide postepeno, donosimo nekoliko načina kako možete započeti.
Obratite pažnju na ono što si govorite
Rečenice poput: „Svi će otkriti da nisam toliko uspješan/na kakvim/kakvom me percipiraju.“ govor je vašeg unutarnjeg kritičara koji vas često može obeshrabriti i natjerati da stalno sumnjate u vlastite sposobnosti.
Zapitajte se koliko je snažan taj unutarnji kritičar, odnosno, da li vam vaše misli koriste ili ne. Ako kod vas prevladava ovo drugo, dobar način je potražiti neki oblik psihoterapije koja će vam pomoći da situaciju sagledate iz potpuno nove perspektive.
Vrijeme je da napustite zonu komfora: oslobodite se i ojačajte samopouzdanje
Koliko puta smo sami sebi obećali – od sutra ću? Od sutra počinjem vježbati jer želim smršavjeti, sutra počinjem...
SAZNAJTE VIŠESastavite popis svojih uspjeha
Mnogi su skloni olako prelaziti preko svojih uspjeha, uzimati svoja postignuća zdravo za gotovo, stalno se fokusirajući na strah od neuspjeha. Ako se nađete u situaciji u kojoj sumnjate u vlastite sposobnosti ili vam zatreba malo ohrabrenja, dobra strategija je domisliti se i na papir staviti popis svih svojih prethodnih uspjeha koji će vas podsjetiti da je isto moguće i ovaj put ostvariti.
Popis neka bude konkretan. Primjerice: „Dobila/dobio sam promaknuće jer su moji rezultati ove godine za toliko posto premašili zadane ciljeve.“ Premda možda na prvu loptu izgleda smiješno, pisanje ovakvog popisa veoma je snažan alat za osvještavanje svojih postignuća. A možda ćete otkriti da je ovo prvi puta u životu da ste nešto takvo napisali ili izrekli na glas.
Češće se fokusirajte na unutarnje izvore vlastite vrijednosti nego na one vanjske
Premda je ovo mnogo puta lakše reći nego učiniti, osobe koje pronađu način da vrednuju sebe takvima kakvi jesu umjesto da stalno očekuju da ih drugi (pozitivno) vrednuju, mnogo su zadovoljnije u životu.
S druge strane, osobe koje se susreću sa sindromom uljeza zapravo stalno traže potvrdu drugih da su sposobni i vrijedni, čime dopuštaju vanjskim okolnostima da diktiraju kako će se osjećati prema sebi i svojim postignućima.