A ima ih još: Emocije i duhovnost kao vrste inteligencije

Ipak, čini se kako je inteligenciju jako teško precizno uhvatiti, opisati u cjelini. Neke definicije govore kako je inteligencija sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim situacijama. Neki kažu kako je inteligencija ono što mjeri test inteligencije.

Međutim, ni jedna ni druga definicija ne daju potpunu sliku, posebice stoga što se u posljednje vrijeme sve više počinje govoriti o dodatnim vrstama inteligencije – emocionalnoj, pa čak i duhovnoj.

Obrazovni sustav i tipični test inteligencije s kakvim se često susrećemo na razgovoru za posao, osim verbalne i matematičke inteligencije, poprilično zanemaruje ostale vrste inteligencije

Tipični test inteligencije zanemaruje ostale vrste inteligencije

Početkom dvadesetog stoljeća, psiholog Spearman iznio je ideju kako je za rezultat na testovima inteligencije (IQ testovima) odgovorna jedna i jedinstvena psihička karakteristika koju je nazvao G faktor (G=generalni). Spearman je vjerovao kako je G faktor podloga svih sposobnosti i inteligentnog ponašanja.

Desetljećima kasnije, ovoj teoriji se “usprotivio” harvardski psiholog Howard Gardner koji je smatrao kako su rezultati na testovima inteligencije poprilično nepravedni, jer prevelik naglasak stavljaju na matematičke i verbalne sposobnosti, a inteligencija je zapravo mnogo više, a tu spada i duhovnost. Gardner je stoga predložio teoriju prema kojoj postoji 8 vrsta inteligencije:

• Verbalno-lingvistička (pronalaženje pravih riječi za ono što mislimo/osjećamo)
• Glazbena (sposobnost razlikovanja zvukova, tonova, ritmova…)
• Logičko-matematička (sposobnost snalaženja s brojevima, hipotezama…)
• Tjelesno-kinestetička (adekvatne upotrebe tijela, npr. u sportu ili stvaranje rukama)
• Intrapersonalna (sposobnost za razumijevanje sebe, svojih želja i potreba)
• Interpersonalna (sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima)
• Spacijalna (sposobnost snalaženja u prostoru)
• Naturalistička (razumijevanje prirode i procesa u prirodi)

Prema Gardneru, obrazovni sustav i tipični test inteligencije s kakvim se često susrećemo na razgovoru za posao, osim verbalne i matematičke inteligencije, poprilično zanemaruje ostale vrste inteligencije, premda je netko možda mnogo nadareniji baš u nekom od nabrojanih “alternativnih” područja. Gardner kazuje kako su nam u životu ponekad interpersonalna i intrapersonalna inteligencija mnogo važnije nego rezultat na IQ testu, stoga se ove sposobnosti zaslužuju smatrati ravnopravnima matematičkoj ili lingvističkoj inteligenciji.

>>Nije zdravo ljutiti se, no nije zdravo ni zatomljavati bijes pa se neminovno nameće pitanje što nam onda uopće preostaje kako bismo sačuvali zdravlje i, između ostalog, zaštitili srce. Kliknite i doznajte kako zauzdati bijes<<

Što psihologija kaže o duhovnoj inteligenciji?

Osim većini poznatog IQ-a, u posljednjih nekoliko desetljeća psihologija sve više spominje emocije i duhovnost odnosno govori o emocionaloj, ali i duhovnoj inteligenciji. Emocionalnu inteligencija (EQ) je inteligencija našeg srca, naših emocija. To je mogućnost da se uspješno nosimo sa svojim, ali i osjećajima drugih ljudi. To je, primjerice, ona vrsta inteligencije koju iskazujemo kada osjetimo da je kolega s posla loše volje pa ga taj dan baš nećemo (ako ne moramo) gnjaviti s dodatnim pitanjima ili zadacima.

Ako je emocionalna inteligencija jezik našeg srca, psihologija smatra da je duhovna ili spiritualna inteligencija (SQ) jezik je naše duše. To je sposobnost dostizanja višeg smisla, većih vrijednosti i općenito sposobnost življenja duhovno bogatijeg i ispunjenijeg života. To je djelovanje iz dubokog principa, poniznost, suosjećanje, imanje svog stava, čak i kada je ono u suprotnosti sa stavovima većine. U konačnici, duhovnost i duhovna inteligencija su motor ne samo individualnih, već i društvenih promjena. S obzirom na to, ona je na neki način temelj na koji se nadograđuje i emocionalna i opća inteligencija.