3 razloga zbog kojih ne biste trebali slijepo vjerovati svojim sjećanjima

Pamćenje je tema koja već dugo okupira znanstvenike, što ne čudi s obzirom da je ono tako bitno za nas i naš identitet.

Pamćenje je proces pomoću kojeg usvajamo, zadržavamo i koristimo informacije. Stoga nam ono omogućuje obavljanje svakodnevnih aktivnosti, poput kuhanja ili odlaska u dućan, ali nam također omogućuje spoznaju o tome tko smo.

Ipak, jedno od važnijih znanstvenih otkrića na ovu temu jest da je pamćenje, koje držimo toliko vjerodostojnim i čvrstim, u stvari vrlo varljivo, stalno se mijenja. Pamćenje je vrlo nepouzdani svjedok onoga što se dogodilo. Kako? U nastavku donosimo primjere.

1. Déjà vu fenomen (ne) postoji

Većina nas je doživjela onaj jezivi trenutak u kojem se neka potpuno nova situacija ili prostor čine već viđenim i doživljenim. Unatoč čudnom osjećaju koji izaziva, ne postoji ništa paranormalno vezano za déjà vu. Psiholozi ovaj fenomen mogu vrlo dobro objasniti, pa čak i do mjere da ga mogu umjetno izazvati ispitanicima u eksperimentima.

Situacije u kojima se déjà vu javlja, kao što smo napisali, su najčešće one kada se nađemo na lokaciji za koju sa sigurnošću znamo da ju nikad prije nismo posjetili. Ipak, prostor nam se čini nekako poznat. To se događa zato što se neki aspekti nove situacije zapravo i podudaraju s nečim što smo već ranije vidjeli ili iskusili.

Na primjer, odlazite na godišnji odmor na mjesto u kojem nikad prije niste bili. Ipak, ušavši u hotelsku sobu, obuzima vas osjećaj kao da ste u njoj već boravili. Ono što se dogodilo jest da vas razmještaj elemenata u sobi, neki detalj ili boja podsjećaju na sobu u kojoj ste uistinu već prije bili.

Iako se ne možete sjetiti prošlog iskustva, u ovom slučaju sobe koja toliko nalikuje postojećoj, u vašem se pamćenju zadržao dovoljan broj tragova, pa se događa nekompletno sjećanje na to prijašnje iskustvo koje onda u vama stvara neodređeni osjećaj poznatosti. Više ne zvuči tako misteriozno, zar ne?

2. Sva sjećanja su do određenog stupnja netočna

Ljudi nesvjesno više pažnje obraćaju onim stvarima iz okoline za koje procjenjuju da su im važne. Pojednostavljeno, mogli bismo reći da naš mozak bira informacije koje će registrirati na temelju važnosti koju im pridaje, a to se zove selektivna percepcija. Shodno tome, u našem se pamćenju pohranjuju informacije koje su samo djelomično točne i zapravo vrlo nepotpune, ovisno o tome što je naš mozak registrirao kao važno.

Najbolje se to očituje kada smo jako emocionalno pobuđeni, ili na drugi način ometeni. Tada se naša pažnja usmjerava na objekt ili osobu koja nam je u fokusu, te postajemo „slijepi“ na sve ostale vanjske detalje.

Ne vjerujete? Pogledajte sljedeći video i pažljivo pokušajte pobrojati koliko puta će si bijela momčad dobaciti loptu!

3. Možemo se sjećati i stvari koje se nikad nisu dogodile

Razlog zašto možemo „izmisliti“ neko sjećanje koje se u stvarnosti nije dogodilo jest taj što se u našem mozgu aktiviraju isti centri prilikom prisjećanja kao što se aktiviraju prilikom maštanja.

Primjerice, vaši roditelji mogu tvrditi kako su na izlet u Gardaland vodili vas, a u stvarnosti su vodili vašeg brata ili sestru. Ponavljanjem pogrešne tvrdnje i opisivanjem osjećaja i događaja iz Gardalanda, vaš mozak može pohraniti lažne slike, stvoriti lažno sjećanje, pa i vi povjerujete da ste doista bili s njima na spomenutom putovanju. Ovo je, doduše, moguće jedino ako nema ostalih svjedoka, foto i video materijala koji bi vam mogli ukazati na pogrešku.

Neki znanstvenici su to opisali ovako: naše pamćenje nije fotografija, ono je impresionistička slika. Ta spoznaja je vrlo vrijedna i dobro ju je imati na umu s obzirom na to da nam može promijeniti načine na koje pristupamo životu i svakodnevnoj interakciji s našom okolinom.