Neravnopravna ljubav: što ako vam je puno više stalo do veze nego partneru?

Jeste li (bili) u vezi u kojoj gotovo sve odluke donosi vaš partner, a vi mu popuštate radi mira u kući? Ako se vas dvoje oko nečega ne slažete, uglavnom na kraju bude po njegovom ili njenom. Jelovnik, namještaj, auto, ljetovanje – pristajete na ono što se njemu sviđa da ga ne razočarate ili naljutite. Jer onaj tko je razočaran ili ljut mogao bi otići. A vi? I vi ste razočarani i ljuti, ali vam je više stalo do partnera i veze nego njemu. I zato ste voljni trpjeti.

U nekim parovima jedan je partner znatno predaniji očuvanju veze od drugog. Više se zalaže, ponekad i žrtvuje, ali se i jače ljuti jer ga druga strana izrabljuje, odbija povećati svoj doprinos i ublažiti neravnopravnost. Psiholozi takvu vezu zovu asimetričnom.

Veća moć onoga kojem je manje stalo…

Nitko tko traži ljubav ne želi se naći u njoj. Austrijsko-američki sociolog Peter Blau napisao je u knjizi iz 1964., „ako je jedan partner značajno posvećeniji vezi, njegovo veće zalaganje navodi voljenog da ga iskorištava ili da se osjeća pod pritiskom.“

Prije Blaua, sociolog Willard Waller ustvrdio je da princip manjeg interesa određuje tko je moćniji u vezi.  „Tko je manje zainteresiran za nastavak veze, ima mogućnost diktirati uvjete u njoj“, napisao je Waller. Taj princip vrijedi u romantičnom, prijateljskom, poslovnom i bilo kakvom drugom odnosu. Osoba kojoj je jače stalo do opstanka veze, ima manju moć od one kojoj je manje stalo, naročito ako joj je stalo vrlo malo.

Koji je partner „slabija karika“?

Znanstvena ekipa s Denverskog sveučilišta pod vodstvom Scotta M. Stanleyja objavila je 2016. rezultate višegodišnjeg istraživanja o asimetričnim vezama nevjenčanih mladih parova. U istraživanju je sudjelovalo 315 hetero parova u kojima su prethodna testiranja utvrdila postojanje značajne razlike u predanosti vezi između partnera. Onog predanijeg nazvali su jačom karikom, a manje predanog slabijom karikom odnosa.

Istraživanje je otkrilo da u 65 posto veza vlada ravnopravno, a u 35 posto neravnopravno zalaganje za očuvanje odnosa. U asimetričnim vezama, muškarci su se manje zalagali u dvije trećine slučajeva, dakle u dvostruko višem postotku nego žene. Ista je ekipa znanstvenika u drugim istraživanjima, koja su uključivala i bračne parove, došla do jednakog zaključka: muškarci su u prosjeku manje predani, slabije karike veze.

Raniji suživot „hladi“ muške partnere

Upečatljivo otkriće: smanjena muška posvećenost vezi vlada samo među partnerima koji su živjeli zajedno prije zaruka ili prije vjenčanja. U parovima koji su počeli zajednički život tek po sklapanju zaruka ili braka, nije zabilježena spolna razlika u zalaganju za trajnost veze. Čini se da raniji početak zajedničkog života „hladi“ mnoge muškarce ili „zagrijava“ njihove partnerice.

Prema očekivanju, Scott i suradnici utvrdili su da oboje partnera, i jaka i slaba karika, ocjenjuju kvalitetu neravnopravne veze nižom nego partneri koji su ravnomjerno posvećeni vezi. Asimetrične veze uključuju manje zadovoljstva, više sukoba i više nasilja, u čemu prednjače partneri koji su jače frustrirani, a to su oni kojima je više stalo.

Veza je krhkija ako je ženi manje stalo

Dok je bilo predvidljivo da su manje predani partneri nezadovoljni jer ih upravo nezadovoljstvo vezom navodi na smanjeno zalaganje, odgovori jačih karika iznenadili su. Njihovo je zadovoljstvo bilo vrlo nisko zbog partnerove ravnodušnosti i sklonosti iskorištavanju popustljivosti, ali je njihova posvećenost vezi svejedno bila izuzetno visoka, viša nego u sretnim, simetričnim vezama.

Asimetrične veze imaju viši rizik od prekida nego simetrične veze, ali samo ako je žena ta koja je manje zainteresirana za nastavak. Ako je muški partner slabija karika, neravnopravne veze imaju jednake izglede za opstanak kao i ravnopravne. Žena koja je manje posvećena očito ima jačih motiva i alata da razvrgne vezu nego muška slabija karika. „Ako tražite trajnu ljubav i predanost, ne čekajte predugo prije nego što provjerite imate li vi i vaš voljeni na umu istu stvar“, upozorava Scott M. Stanley.