Ne preskačite razgovor s partnerom o spolnom zdravlju

Sasvim je normalno da neke stvari vezane uz spolno zdravlje želimo držati u privatnosti i ne želimo ih dijeliti s drugima. No, u intimnim vezama postoje stvari o kojima s partnerom trebamo komunicirati. Mladi često nisu svjesni rizika od spolno prenosivih bolesti (SPB) i neplanirane trudnoće, stoga je o tome potrebno razgovarati. Primjerice, kako mogu sačuvati svoje spolno zdravlje, kako se zaštititi od spolno prenosive bolesti, kako razgovarati ako postoji spolno prenosiva bolest te kako prevenirati neplaniranu trudnoću.

Svatko tko je spolno aktivan, treba biti upoznat s rizicima i mogućim posljedicama spolnog odnosa. Znanje o HIV-u i drugim spolno prenosivim bolestima te odgovorno spolno ponašanje važni su za spolno i reproduktivno zdravlje.

Tri glavne mjere prevencije zaraze su:

• edukacija, odnosno pronalaženje pravih izvora informacija,
• zaštita (korištenje kondoma) i
• testiranje (ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti).

Razgovor o sigurnijem seksu uključuje i pravilnu i stalnu primjenu metoda zaštite. Odgovornim spolnim ponašanjem, spolno prenosive bolesti se mogu spriječiti ili barem znatno smanjiti rizik od zaraze.

Pripremite se za razgovor

Razgovor o zaštiti od spolno prenosivih bolesti i neplanirane trudnoće ponekad nije ugodan, ali je među partnerima nužan kako bi se spriječile neželjene posljedice. Kako bi razgovor s partnerom bio što opušteniji, jednostavniji i produktivniji, pripremite se i informirajte unaprijed.

Ako s partnerom želite razgovarati o metodama zaštite od spolno prenosivih bolesti i trudnoći, raspitajte se unaprijed o dostupnim metodama zaštite i kontracepcijskim sredstvima. Zajedno razgovarajte o prednostima i nedostacima svake pojedine kontracepcijske metode i pitajte partnera što on misli o tome. Budite iskreni jer će tako i vaš partner radije sudjelovati u zajedničkom donošenju odluke o zaštiti od neplanirane trudnoće i spolno prenosivih bolesti.

Za razgovor si osigurajte dovoljno privatnosti i vremena. Spremnost na ovakav razgovor odraz je i vaše zrelosti za spolni život, te uzajamne bliskosti. Razgovarajte koliko i zašto vam je važna zaštita od trudnoće, a što više znate o zajednički odabranoj kontracepcijskoj metodi, to je vjerojatnije da ćete oboje preuzeti odgovornost za uspješnu primjenu. Ako se ne možete dogovoriti o metodi zaštite, pokušajte ponovno razmisliti i informirati se dodatno. Ako pak vaš partner ne pokazuje spremnost za razgovor ili korištenje metoda zaštite od spolno prenosivih bolesti i kontracepciju, naglasite da u tom slučaju ne želite imati spolni odnos.

Ako ste se vi i vaš partner odlučili da nećete koristiti kondome ili druge barijerne metode, trebali biste razgovarati o drugom načinu prevencije neplanirane trudnoće. Neplanirana trudnoća je odgovornost za sve uključene, pa tako partner i vi dijelite iskustvo, bilo da se radi o nuspojavama kontracepcije ili trudnoći. Bitno je da konačni rezultat bude ono što je u skladu s vašim željama i očekivanjima. Postoje razne metode kontracepcije (hormonska kontracepcija, dijafragma, spirala, spermicidna sredstva), a bez obzira za što se odlučili, ne zaboravite da vas samo kondom može zaštititi i od spolno prenosivih bolesti. Svakako vam savjetujemo da, ako ste žena, sa svojim ginekologom popričate o mogućnostima kontracepcija.

Što ako imam spolno prenosivu bolest?

Ako imate dijagnozu spolno prenosive bolesti, prvo se morate sami s njom suočiti. To nije lako i vjerojatno ćete u tom trenutku osjetiti ljutnju, očaj, žalost i slične emocije koje u toj situaciji mogu biti sasvim normalne. Podsjećamo da za svaku spolno prenosivu bolest postoji mogućnost liječenja, a većina se može i izliječiti. Ako se sami ne možete nositi s tim emocijama, preporučujemo da se za pomoć obratite nekoj savjetodavnoj službi. Tamo ćete saznati potrebne informacije i upute za normalan život i sa spolno prenosivom bolešću. Tako ćete i partneru moći pružiti činjenice i provjerene podatke.

Razgovor o spolno prenosivim bolestima i testiranju dio je vaše brige o spolnom zdravlju; iako nije ni lagan ni zabavan, pomaže u sprječavanju razvoja komplikacija i širenju spolno prenosivih bolesti na druge. To je posebno važno s obzirom na to da su mnoge spolno prenosive bolesti dugo vremena asimptomatske sve dok se ne pojave neke komplikacije (poput upala unutarnjih spolnih organa, neplodnosti ili određenih karcinoma).

Spolno zdravlje uključuje i odgovore na pitanja poput:

• jeste li se ikada testirali na spolno prenosive bolesti?
• kada ste se zadnji put testirali na spolno prenosive bolesti i kakvi su bili rezultati?
• na koje ste se spolno prenosive bolesti testirali?
• koliko ste seksualnih partnera imali od posljednjeg testiranja?
• kakvo je spolno zdravlje partnera s kojima ste bili ili ste trenutno?

Ako vam je dijagnosticirana spolno prenosiva bolest, jedna od važnih stvari je tu informaciju podijeliti, kako s trenutnim partnerom, tako i prošlim partnerima s kojima ste bili u odnosu do trenutka testiranja. To može biti neugodno, no važno je obavijestiti ih o tome da je preporučeno da se i oni testiraju. U razgovoru budite što pozitivniji, iskreniji i neposredni.

Dijagnoza spolne bolesti ne znači kraj dobrog seksualnog života. Zato je bitno da od stručnjaka ili iz drugih pouzdanih izvora prikupite što više informacija o spolno prenosivim infekcijama, uključujući rizike za prijenos, prevenciju, liječenje i moguće posljedice neliječene infekcije. Pri razgovoru dopustite drugoj strani da vam postavlja pitanja i potrudite se odgovoriti iskreno i direktno. Ne zaboravite da su za drugu stranu to nove informacije i poštujte njegovu reakciju, a vjerojatno  će mu trebati i neko vrijeme da se prilagodi.

Savjeti za razgovor o spolno prenosivim bolestima

Bez obzira koji način komunikacije izabrali (osobno ili porukom), postoje načini kako razgovor možete učiniti produktivnijim i malo ugodnijim. 

• Pripremite se unaprijed. Druga strana će vjerojatno imati pitanja i nedoumice, pa stoga prikupite što više informacija prije razgovora. Istražite o spolno prenosivim bolestima kako biste mogli biti potpuno sigurni kada odgovarate na njihova pitanja kako se može prenijeti, o simptomima i o liječenju. Takvi razgovori znaju biti stresni, pa i emocije mogu biti prilično visoke. Vaš partner stoga možda neće čuti ili obraditi sve što ste mu rekli, zato je dobro da se unaprijed pripremite kako biste mu mogli dati te informacijama naknadno.
• Odaberite mjesto i vrijeme. Pravo mjesto za razgovor o spolnom zdravlju je tamo gdje ćete se osjećati najsigurnije i najudobnije, te vas drugi neće moći čuti ili ometati. Ovaj razgovor ne biste trebali voditi kada ste pod utjecajem alkohola ili drugih psihoaktivnih sredstava ili neposredno prije ili prilikom seksualnog odnosa.
• Budite spremni na partnerove reakcije. Ljudi imaju mnogo pretpostavki o tome kako i zašto je netko dobio spolno prenosivu bolest. Puno je stigme i uvjerenja povezano s dijagnozom SPB poput toga da je osoba imala velik broj spolnih partnera, da ne koristi zaštitu, da donosi loše odluke vezane za spolne partnere ili da je varala u vezi, što uopće ne mora biti istina jer se spolno prenosive bolesti mogu dogoditi svakome, pa čak i nakon prvog i jedinog spolnog odnosa. Kada ljudi doznaju informacije o spolno prenosivoj bolesti kod njihovog partnera, njihova početna reakcija mogla bi biti izljev bijesa i optužbe na račun partnera, tuge, straha, panike, razočarenja, beznađa, otupljenosti ili nečega drugoga. Poštujte reakcije partnera i pričekajte da se početna reakcija smiri. Vaš odgovor na reakciju jednako je bitan kao i sadržaj onoga što govorite. Čak i ako mislite da ste možda od partnera dobili spolno prenosivu bolest, pokušajte razgovor voditi izbjegavajući termine okrivljavanja. To neće promijeniti vaše zdravstveno stanje, ali može olakšati razgovor. Umjesto okrivljavanja, promijenite način razgovora u smjeru međusobne podrške i zajedničkog cilja – sigurnog spolnog života i povjerenja u vezi.
• Razgovor s bivšim partnerom. Razgovor s bivšim partnerom o dijagnozi spolne bolesti može biti stresan, ali je dio odgovornog spolnog ponašanja. Razgovor zadržite na temi, što znači da bi bilo dobro da se oduprete potrebi za starim raspravama jer nisu svrha razgovora. Bivšem partneru iskreno recite da vam je dijagnosticirana SPB (navedite koja) te da je liječnik preporučio da se vaši prethodni partneri testiraju, bez obzira na nedostatak simptoma. Iako nije nužno, procijenite postoji li prostor i za dodatnim informiranjem i edukacijom bivšeg partnera vezano za konkretnu SPB.
• Razgovor s trenutnim partnerom. Razumljivo je započeti propitkivanje svog povjerenja u partnera ako vam je dijagnosticirana SPB dok ste u vezi. Možda vam kroz glavu prolaze mnoga pitanja poput „Je li moj partner znao da ima SPB i jednostavno mi nije rekao?“ ili „Je li me varao?“. Ovisno o okolnostima, moguće je da se vaš partner osjeća isto. Moguće je da ste se vi ili vaš partner zarazili prije nego što ste uopće bili zajedno i da to niste znali. Postoje infekcije koje imaju dugo vrijeme inkubacije i nije uvijek lako utvrditi vrijeme moguće zaraze. Partneru direktno i otvoreno recite da ste dobili rezultate testiranja i pozitivni ste na SPB (navedite koju). Dajte mu informacije o tome može li se potpuno izliječiti ili kontrolirati, te kojim načinom. Ostavite im prostor za pitanja. Razgovarajte o tome hoće li se i kada vaš partner testirati ili liječiti te trebate li početi koristiti zaštitu ili apstinirati, te koliko dugo. Tako ćete partneru dati do znanja da vam je stalo do njega i njegovog zdravlja. Najvažnije je upamtiti da je testiranje na spolno prenosive bolesti pitanja zdravlja, međusobnog poštovanja i zaštite oba partnera. Ne radi se o sramoti ili optuživanju. Partneru možete predložiti i da odete zajedno na testiranje.

Kada posjetiti liječnika

Neke spolno prenosive bolesti su asimptomatske (nemaju znakova bolesti) ili uzrokuju blage simptome koji mogu proći nezapaženo, ali važno je znati na koje znakove i simptome treba obratiti pozornost.

Ako imate jedan ili više od ovih simptoma, bez obzira na to koliko su blagi, posjetite liječnika:

• neobičan iscjedak iz rodnice, penisa ili anusa,
• peckanje ili svrbež u genitalnom području,
• promjene u mokrenju,
• nenormalno vaginalno krvarenje (izvan menstrualnog ciklusa),
• bol tijekom seksa,
• bolovi u zdjelici ili donjem dijelu trbuha,
• kvržice na spolovilu i grčevi u donjem dijelu trbuha.

Članak u cijelosti pročitajte na stranici Spolnozdravlje.hr.