Žensko vs. muško snalaženje u prostoru: “Pokraj žute zgrade” ili “1000 m sjeverozapadno”?

Dva turista zaustavila su vas u gradu i pitali gdje je najbliža pizzerija. Pod pretpostavkom da nemate pri ruci smartfon i GPS, kako biste ih uputili do odredišta? Biste li im naznačili približnu udaljenost i pokazali smjer, primjerice “kilometar odavde, prema sjeverozapadu”? Ili biste im naveli glavne orijentacijske točke na putu, recimo “idite ovom ulicom dok ne dođete do parka, onda skrenite lijevo, prođite visoku žutu zgradu i tamo je pizzerija, malo prije semafora”?

Koji ćete stil odgovaranja primijeniti ovisi djelomično o vašem spolu. Čini se da se muškarci u snalaženju više oslanjaju na udaljenost, strane svijeta i smjer, a žene na orijentire – pamtljive zgrade, spomenike, drvorede, boje. Ako niste opazili tu razliku u snalaženju, ona postoji, kažu znanstvenici. I nije nastala slučajno.

Nasljeđe lovaca i sakupljača

Evolucijski psiholozi Irwin Silverman i Marion Eals bili su 1992. među prvima koji su tvrdili da je u društvima naših predaka rad bio podijeljen po rodnoj liniji i da je ta podjela bila najistaknutija u lovačko-sakupljačkim zajednicama. Podjela rada dovela je do razdvajanja i specijalizacije sposobnosti prostornog snalaženja. Istraživači su uočili da su se u spomenutim društvima muškarci specijalizirali za lov na udaljenim i često nepoznatim područjima.

Obrana svog teritorija i osvajanje tuđih također su bili zadaci muškaraca, prisiljavajući ih da se kreću i snalaze u širokim prostranstvima. Tako je bilo u gotovo svim proučenim predtehnološkim kulturama, ustvrdili su 1973. George Murdock i Caterina Provost s Pitsburškog sveučilišta. Sve su to razlozi zašto su muškarci evoluirali u “stručnjake” za geometrijski tip snalaženja i viđenje okoline u koordinatama (udaljenost, strane svijeta, smjerovi lijevo-desno, naprijed-natrag).

Silverman je 2000. zaključio da su muškarci koji su se bolje snalazili geometrijskim stilom imali dulji životni vijek i više potomaka nego njihovi vršnjaci koji su bili lošiji u takvom snalaženju. Posljedično, među muškim se potomcima proširila geometrijska orijentacija.

Žene su majstorice za uočavanje razlika

S druge strane, žene su u drevnim društvima, kao i u današnjim plemenima daleko od utjecaja tehnologije, bile zadužene za brigu o kući i za skupljanje biljne hrane s nepomičnih izvora u poznatom krajoliku (Murdock i Provost, 1973). Priroda tih zadataka prisilila je žene da razviju sposobnost opažanja i pamćenja lokacija upečatljivih predmeta i detalja na njima.

“Gdje je stablo s osobito zrelim plodovima?” – “Iza grma s kojeg često beremo bobice”, mogao je glasiti razgovor dviju žena prije 50 tisuća godina. Žene kod kojih je sposobnost lociranja bila najrazvijenija bile su cjenjenije u zajednici, živjele su dulje i imale više djece, čime su prenosile spomenuti gen na iduća pokoljenja žena.

Izgledno je da su spomenuti muški i ženski geni za snalaženje u prostoru preživjeli do današnjih dana. Žene su bolje u uočavanju orijentacijskih točaka i u otkrivanju razlika između sličnih sadržaja. Žena će brže i točnije uočiti koji je predmet iz skupa pomaknut na drugo mjesto i po kojim se pojedinostima razlikuju dvije gotovo jednake slike.

S druge strane, dar za geometrijsko snalaženje omogućuje muškarcima da postižu bolje rezultate na testovima “rotiranja” trodimenzionalnih predmeta u mislima. Na takvim se testovima traži otkrivanje predmeta koji je, između brojnih ponuđenih, prikazan na dvjema slikama, ali u različitim položajima.

Spolni hormoni imaju važnu ulogu

Znanstvenici vjeruju da muški i ženski spolni hormoni igraju ulogu u načinu snalaženja u prostoru. Tu je hipotezu poduprlo otkriće da žene s prirodno iznadprosječnim nivoima testosterona bolje rješavaju testove mentalne rotacije predmeta. Drugo je istraživanje pokazalo da su žene uspješnije u ovim testovima kad im je tijekom menstrualnog ciklusa testosteron visok, a manje uspješne kad im poraste ženski hormon estradiol.

Znači li sve ovo da je jedan spol nadmoćan drugom? Ne. Većina znanstvenika tvrdi da nema razlike između prosječne inteligencije muškaraca i žena, samo što se ona kod jednih i drugih drugačije izražava. Mozgovi spolova specijalizirali su se za one sposobnosti koje su različite obaveze i okruženja zahtijevale od njih u davnoj prošlosti.