Dok nas hrkanje ne rastavi: trebamo li spavati u odvojenim krevetima?

Mnogi su od nas u sretnim ljubavnim vezama. No prezauzeti životnim obvezama imamo sve manje vremena za zajedničke trenutke s partnerom.

Tako, primjerice, ručamo zajedno samo vikendom, a slobodne aktivnosti tijekom radnog tjedna provodimo odvojeno – jedno skuplja klince po vrtićima, dok drugo za to vrijeme ide na sat joge ili na košaricu s frendovima… Bračni krevet na kraju dana ostaje jedino pravo mjesto stvarnog okupljanja u životu para.

On jedini pruža intimni dodir s voljenom osobom i potvrdu da vas u životu netko voli i čini sigurnijima. Pa ipak, iako nam je krevet posljednje zajedničko utočište, mnogi parovi sve više žele spavati u odvojenim krevetima.

Neusklađene preferencije partnera (poput drugačijih ritmova spavanja ili temperature kreveta), mogu također poremetiti skladne odnose u vezi i narušiti miran san

Daj mi da se naspavam!

Zašto je tomu tako? Nedavno istraživanje američke fondacije National Sleep Foundation otkrilo je da čak jedna četvrtina američkih parova spava odvojeno. Slični podaci dobiveni su i u drugim istraživanjima provedenima u Engleskoj i Japanu pa nema razloga ne vjerovati da i kod Hrvata vlada slična statistika.

Možda ćete se začuditi, ali razloga za ovu praksu ima napretek. Nekoga na to prisile zdravstveni razlozi – glasna apneja partnera ili sindrom njegovih nemirnih nogu. Druge u zaseban krevet otjeraju loše navike partnera: glasno hrkanje, stalno potezanje dekice, neprestano tipkanje po mobitelu ili „bindžanje“ omiljenih TV serija… Neusklađene preferencije partnera (poput drugačijih ritmova spavanja ili temperature kreveta), mogu također poremetiti skladne odnose u vezi i narušiti miran san.

No iako mnogi parovi doista ne spavaju zajedno, ne usude se to javno i priznati. Boje se da bi ih okolina mogla stigmatizirati, a na njihovu vezu gledati kao na neuspješnu ili možda posumnjati da tu nema intimnih nježnosti.

Hrkanje može biti simptom ozbiljnog zdravstvenog poremećaja

Primjeri slavnih osoba

Nasreću, mnoštvo je slavnih parova u posljednje vrijeme priznalo da spava u odvojenih krevetima te je svojim primjerom pokazalo da je to posve normalna stvar. Tom Cruise i Katie Holmes, Tim Burton i Helena Bonham Carter samo su neki od parova koji su dokazali da zasebni kreveti ne moraju značiti i nepostojanje ljubavi ili razumijevanja. Stariji primjer, pak, Miroslava Krleže i njegove ljubljene Bele, može još jednom potvrditi kako je Krleža i na tom planu bio ispred svog vremena.

Primjeri slavnih potaknuli su i širu debatu među seksolozima i psiholozima o tome što je ispravno činiti kada vaš partner postane uzrok vaše nesanice. Treba li se odlučiti na spavanje u zasebnom krevetu ili ustrajati s partnerom na zajedničkom rješenju?

Opcija 1: dijeliti krevet po svaku cijenu

Idealnog izlaza nema. I svaki bi se par trebao odlučiti na opciju koja mu najviše odgovara. Tako američki psihijatar Paul C. Rosenblatt preporučuje opciju „šeranja“ kreveta, odnosno ustrajanja na zajedničkom spavanju. Prema istraživanju kojeg je proveo na 42 para zaključio je da to pridonosi boljem zdravlju partnera. Grčevi, hipoglikemija i drugi nenadani zdravstveni problemi teško bi se mogli zamijetiti ako uz vas ne leži partner.

Na svakom je pojedinačnom paru da pronađe vlastito idealno rješenje po pitanju nedostatka sna

Uz to, spavanje u blizini jedno drugog pozitivno utječe na frekvenciju spolnih odnosa jer je partner uvijek na dohvat ruke. A zamijećeni su i pozitivni psihološki učinci: dijeljenje kreveta partnerima donosi spasonosni osjećaj sigurnosti od vanjskih opasnosti. Za dobar odnos u krevetu potrebno je samo poboljšati manire, ističe profesor Rosenblatt, i uspjeh je zajamčen.

Opcija 2: svatko u svoj krevetac

S njim se ne slaže seksolog David Bennett, autor brojnih uspješnih self-help knjiga, koji napominje da se prosječni ljubavni par budi čak šest puta tijekom noći te je izložen većoj opasnosti da „oboli“  od nedostatka sna, što u konačnici vodi depresiji ili pretilosti te drugim psihofizičkim problemima. Seksologinja Miyoko Rifkin, pak, potiče parove na odvojeno spavanje jer nas ono oslobađa od svakodnevne „prisile na seks“ te nam daje slobodu za kvalitetnije intimne odnose! Uglavnom argumenti ovog tabora idu u smjeru afirmacije „osobnih trenutaka“ pojedinaca koji, ako su ispunjeni zadovoljstvom, pridonose boljitku veze. Pritom nisu na odmet ni savjeti stručnjaka za povećanje seksualne želje.

S kreveta je pala aureola

Kako bilo, vremena i običaji se mijenjaju, a prešutne „institucije“ poput zajedničkog kreveta gube svoju nekadašnju svetost. Na svakom je pojedinačnom paru da pronađe vlastito idealno rješenje po pitanju nedostatka sna. Dilemu zaključujemo riječima Brucea Feilera, novinara The New Yorkera, koji kaže: izgleda da je došlo vrijeme da dobro poznatu krilaticu ‘dok nas smrt ne rastavi’ zamijenimo za bolju i suvremeniju, a ta je ‘dok nas hrkanje i nesanica ne razdvoje’.