Sretna obitelj najljepši je dio blagdana, a evo kako izbjeći nesuglasice ovih blagdana

Često za blagdane pretjeramo u želji da sve bude savršeno – bor, kolači, aranžiran stol… – što često rezultira umorom i stresom te atmosferom koju sigurno nismo priželjkivali kada smo pozvali obitelj na blagdanski ručak.

Kako slavimo blagdane na uobičajeni način? Okupi se rodbina – to je najvažnije. Netko se dobro pomuči uređivanjem mjesta slavlja, danima se pripremaju kolači, kupuje se sve do čega se dođe, i ono što će trebati za svečani obrok i ono što bi možda moglo trebati… Često kupujemo i nešto što smo slučajno vidjeli u trgovini.

Mali broj ljudi dolazi u trgovinu s popisom na kojemu je sve što stvarno namjeravaju kupiti. Ali čak i oni s popisom, kad vide nešto na policama u visini očiju, budu privučeni i kupe dodatne stvari. Ako plaćaju gotovinom, onda im zna i nedostajati novca pa ne kupe sve s popisa zbog tih dodatnih iznenadnih izdataka. A kad se plaća karticama, onda nema tih briga – o tome razmišljamo kad računi stignu na naplatu, a to će za kupnje koje obavljamo u 12. mjesecu biti jako daleko – dogodine. Ili nam se samo čini da je daleko…

Blagdani sa sobom donose velika očekivanja i – velik umor

Blagdanski obroci se toliko dugo pripremaju da same te pripreme povećavaju očekivanja. Gosti koji dolaze, pogotovo ako dolaze izdaleka, također dodatno doprinose uzbuđenju. Umor učini svoje. Umor od pospremanja i kuhanja, umor od kupnje hrane i poklona, umor od putovanja, od uzbuđenja i očekivanja… Znamo li što očekujemo? Neko lijepo iznenađenje? Što su naša očekivanja veća, to je manja šansa da budu ispunjena.

Očekivanje, pogotovo neispunjeno očekivanje, te umor, a katkad i neke nepredviđene sitnice koje mi proglasimo krupnima, znaju pokvariti raspoloženje. Unatoč golemom trudu, unatoč što pametniji i razumniji članovi obitelji pozivaju na mir, toleranciju i blagdansku atmosferu, nekome se omakne, češće nego što bismo to htjeli, neka teška riječ. Frcne neka iskrica, neka mala ljutnja, zavist, prijekor… A dovoljno je da netko započne, pa mu netko drugi odgovori i na stol se postave, umjesto finih kolača, podgrijane stare svađe. Kakav apsurd! Pa skupili smo se zato da nam bude lijepo?!

Čak i kad je sve gotovo u redu i sjajno prolazi, ništa nije zagorjelo, podigao se biskvit i uspjeli su kolači, neki nezadovoljni član obitelji kaže neku krivu rečenicu… I blagdan se ispuše kao mjehurić od sapunice. Pukne i nestane…

A što treba napraviti da nam se to ne dogodi? Što moramo imati na umu da bismo omogućili i sebi i svima koji su oko nas da za blagdan bude zbilja lijepo?

Koji su nam prioriteti?

Prvo razmislimo što nam je najvažnije. Koji su naši prioriteti? Je li nam blagdan prilika da se okupimo zajedno? Predstavlja li nam blagdan upravo one rijetke dane kad ne žurimo, ne trčimo, nismo nervozni? Želimo li ga provesti ugodno? Kako to možemo postići? Kako organizirati blagdanski obrok? Je li bolje kupiti nešto polugotovo? Možemo li zadužiti još nekoga od članova obitelji da donese svoje omiljeno jelo ili da nam pomogne oko pripreme? Možemo li imati jednostavniji ručak, a ne pokušavati napraviti nešto posebno pa se „ubiti“ od posla i umora? Možemo li zaista sebi reći: je li mi važnija fina juha od fine atmosfere?

Ako dočekamo svoje drage s osmijehom, opušteno i bez napetosti, prenijet ćemo dio svog raspoloženja na njih. Ako kažemo sebi: ovo je meni i svima mojima prilika da se približimo, a ne dan kad ćemo se posvađati.

Zajedničko druženje i smijeh za sretnu obitelj

Dajte priliku svakome za stolom da kaže, ako to želi, što mu se lijepo dogodilo od prošlog okupljanja. Dajte priliku svakome da se našali. Ako vidite da bi razgovor mogao zastati ili promijeniti dobar smjer, ubacite pripremljeni „skeč“ u stilu: A sjećate li se kad smo… Obiteljske zgode i nezgode ispričane kao šala, znaju biti bolje od bilo koje fine torte i slasnih kolačića. Poslije se možda nećemo sjećati detalja, ali će nam zauvijek ostati u sjećanju ugodna atmosfera koja je vladala za vrijeme blagdana ako je uspijemo sačuvati.

Ako očekujete da će iskrsnuti neki problem, sjednite pokraj te osobe, usmjerite se na nju i dopustite da samo vama ispriča ono što je muči. Ili je, ako je delikatnija situacija, pozovite u kuhinju pod izlikom da vam nešto pomogne pa je zamolite da vam kaže što je muči. Osim tih dobronamjernih i dobrodošlih trikova, koje ćete izvesti na sam dan susreta, uvijek možete dan prije, ako znate što se valja iza brda, telefonirati i saznati prije proslave ono što bi je moglo pokvariti. Stoga, nazovite sve, pitajte ih kako su i što ima novoga da onaj „prvi udar“ izbjegnete razgovorom u četiri oka.

Blagdanski susret nije solo koncert

A sad, ako se pripremajući niste previše umorili, ako ste dali i drugima priliku da se iskažu, ako niste inzistirali da vi sve sami napravite, možda ćete izgubiti titulu da najbolje kuhate, pečete, poslužujete…, ali ćete dobiti na zajedništvu. Blagdanski susreti ne trebaju biti solo kompozicija za jednu osobu u kojoj će ona pokazati svoju virtuoznost. Mnogo je bolje da svi članovi obitelji, formiraju mali orkestar i odsviraju, svatko od njih posebno, neku malu solo dionicu, a svi skupa u zajedničkom smijehu i veselju svirate skladno i harmonično.

A što ako se, unatoč svim pripremama i svim mjerama predostrožnosti, ipak pojavi neko namršteno lice, potekne neka nepredviđena suzica ili netko povisi ton? Mirno i samouvjereno, odmah recite: „Mi smo obitelj, možemo to iznijeti na svojim zajedničkim leđima. Tu smo da primimo sve emocije i tu smo da čuvamo njihovu autentičnost. Bolje iskrena suza, nego lažno veselje. Zajedno smo jači i zajedno ćemo proživjeti i dobre i manje dobre trenutke pa i neke teške stvari. Ako netko krije neke svoje probleme, ne usudi se ni najbližima reći, upast će u još veće nevolje.“

Blagdani su predviđeni za veselje. Ali obrisati neku tužnu suzu, saslušati nekoga tko se, možda, baš za blagdan, zbog pojačanih emocija, usudio nešto izreći nikad nije suvišno. Važno je da ne stvaramo od toga tragediju i ne zamjeramo jedni drugima zbog „pokvarenog“ veselja. Obiteljski skup je poziv na druženje. Ali pravo istinsko druženje s autentičnim emocijama.