Via Dinarica: višednevno putovanje hrvatskom divljinom

Dinarski planinski lanac nastao je guranjem jadranske litosferne ploče u europsko kopno. Mjesto sudara tektonskih cjelina, tijekom ljudske povijesti bio je i mjesto sudara civilizacija i kultura. U svakoj od njih Dinaridi su imali mitski položaj, a i danas su planine ovog lanca izvorište inspiracije i važan dio nacionalnih identiteta. Kao takve predstavljaju meku za planinare i zaljubljenike u prirodu, kako one iskusne tako i rekreativce.

O projektu Via Dinarica

Dinaridi se protežu od Slovenije na sjeverozapadu, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, pa sve do Kosova i Albanije na jugoistoku. Via Dinarica nije jedan put, već naziv za sustav od tri longitudinalna, usporedna pravca koji se protežu dužinom planinskog lanca od sjeverozapada prema jugoistoku.

Ideja koncepta Via Dinarica je da se za višednevne obilaske dinarskog područja naprave tri rute koje spajaju najznamenitije prirodne destinacije. Riječ je, dakle, o sustavu puteva namijenjenih zaljubljenicima u prirodu, no istovremeno i o projektu koji ima za cilj promicati gospodarstvo krajeva kroz koje prolazi te posjetiteljima približiti domaću hranu, običaje, smještajne kapacitete i ostatak turističke ponude.

Plavi, bijeli i zeleni put

Gledajući od zapada prema istoku, prvi koridor zove se Plavi put i vezan je uz jadransku obalu, a proteže se duž granice Hrvatske i Slovenije u Istri, zatim Ćićarijom i Učkom, pa preko otoka Krka, Raba i Paga i dalje preko Paklenice, zaleđa Zadra i Šibenika, do uzobalnih planina Dalmacije poput Kozjaka, Mosora i Biokova. Zatim prolazi preko poluotoka Pelješca, otoka Mljeta i Konavla. Riječ je o pojasu s laganim i pitomim izletničkim stazama, nerijetko preporučljivim za obilaske s cijelom obitelji.

Bijela linija Via Dinarice prati takozvane visoke Dinaride te ide po hrptovima najviših planina. Proteže se od vrhunaca Gorskog kotara preko najviših vrhova Velebita do visokih planina na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Riječ je o najatraktivnijoj liniji koja povezuje najviše vrhove i vidikovce. Najviša točka ovog puta je na Dinari, najvišoj hrvatskoj planini po kojoj je nazvan cijeli planinski lanac. Ova linija se preporučuje samo iskusnim i dobro opremljenim planinarima, a kao i za sve visoke planine preporučuje se obilazak u ljetnom razdoblju.

Najkraći put je treći, zeleni put koji prolazi zonom kontakta Dinarida i peripanonskog prostora, od područja Skrada, preko Ogulina do Plitvičkih jezera.

Cijeli sustav puteva Via Dinarica obuhvaća čak šest nacionalnih parkova (Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenicu, Plitvička jezera, Krku i Mljet), pet parkova prirode (Učku, Velebit, Vransko jezero, Biokovo i Dinaru), te dva stroga prirodna rezervata (Bijele i Samarske stijene te Rožanski i Hajdučki kukovi na Velebitu).

Dobro se pripremite

Kao što možemo vidjeti, Via Dinarica zapravo spaja najljepša područja Lijepe naše, a obilazak tih staza prvenstveno  je obilazak prirode. Boravak u prirodi može biti nezaboravno i inspirativno iskustvo, no ako se nismo dobro pripremili, može se pretvoriti u noćnu moru.

Ne zaboravite da očuvana priroda ima i svoj drugi naziv – divljina. Koliko god vas boravak sred slikovitih krajolika ushićuje, ne zaboravite da je priroda prema vašem ushitu ravnodušna. Stoga je iznimno bitna priprema kako bi vaše putovanje bilo pravi užitak, a ne nešto drugo.

1. pratite vremensku prognozu

Prva stvar oko koje se trebamo pobrinuti, općenito kada idemo u prirodu, a posebno na planine, jest da se upoznamo s vremenskom prognozom. Planine imaju vlastitu mikroklimu i ona često nije dio službenih prognoza koje se ponajprije bave sinoptikom naseljenih mjesta. Kako biste izbjegli vremenske hirove planina najbolje je planinarenje organizirati za stabilna, anticiklonalna vremena. Temperature, osim ako nisu ekstremno niske, i nisu neki problem, s obzirom na to da se temperaturi jednostavno prilagođavamo količinom i slojevima odjeće. No, kad idete u planinska područja, svakako, uz padaline i temperaturu, provjerite i prognozu vjetra. Naime prognoza može biti sunčano vrijeme, bez oblačka, pa mislite da ćete uživati u idili. A kad tamo, zaista sunčano, no dere bura da ne možete stajati na nogama.

2. pripazite na gorivo

Ako na polazišnu točku vašeg izleta dolazite automobilom, pobrinite se da imate dovoljno goriva, posebno ako negdje idete po prvi put pa postoji mogućnost da malo zalutate. Dok god imate goriva u rezervoaru ne možete se zapravo izgubiti. Svakako je poželjno opremiti se, danas vrlo dostupnim, aplikacijama za navigaciju i određivanje pozicije.

3. odjeća i sadržaj ruksaka

Naravno, također je vrlo važan sadržaj vašeg ruksaka. Prvo i osnovno je da ste se opskrbili dovoljnom količinom vode. Pri kretanju, posebno ako se radi o dužim usponima, naše tijelo gubi dosta tekućine stoga obavezno svako malo popijte malo vode. Bolje manje, a češće, nego više, a rjeđe.

Dio tekućine koju gubimo zapravo je znoj koji će nam navlažiti slojeve odjeće uz tijelo, stoga obavezno ponesite rezervnu odjeću. Vlažna odjeća na planinskoj svježini nikako se ne preporučuje. Bez obzira koliko staze po kojima se krećete bile pitome, obavezno to činite u gojzericama. Kamenje, rupe, grane i ostale „zamke“ naći ćemo i na najpitomijim stazama, pa jedan krivi korak može uživanje u prekrasnim pejzažima pretvoriti u mučno šepanje.

Uz vodu, sljedeća na redu je hrana. Količinu hrane uskladite s vašim planom konzumacije ugostiteljske ponude na odredištu. Ako ovisite samo o sebi, s količinom ponesene hrane teško da možete pretjerati. Svježi zrak otvara apetit i svaka namirnica postaje duplo slađa, tako da nije izgledno da ćete se vratiti s ostacima hrane. Bez obzira na to koliko hrane nosite, ujutro prije polaska se dobro najedite;  za boravak na otvorenom dobro je bit pun energije, a koliko god obilno doručkovali dok dođete do cilja bit ćete ponovo gladni.

4. Oprema: štap za hodanje

Preporučujemo da svakako ponesete štapove za hodanje, a ako ih nemate, poslužit će i oni prirodni. Nađite ravnu, ne predebelu i što svježiju granu jer suha može puknuti kad se na nizbrdici jače oslonite na nju i koristite ju kao štap za hodanje. Imat ćete bolju ravnotežu i bolji osjećaj povezanosti sa stazom po kojoj se krećete. 

U vašem putnom rancu neka se svakako nađe mobitel s napunjenom baterijom. Nikada ne znate hoće li vam zatrebati pomoć hitne ili gorske službe za spašavanje.

U adresaru mobitela svakako spremite broj 112 koji ćete moći nazvati u slučaju hitne intervencije. Osim mobitela dobro je imati i ručnu bateriju ili svjetiljku koja će vam se dobro naći pri ruci ako se vaše šetnje oduže ili vas uhvati mrak.

A osjećaj povezanosti s prirodom, ako igdje postoji, postoji na hrvatskim Dinaridima. Na njima sustav puteva Via Dinarica povezuje najspektakularnije lokacije i poziva vas da istražite njihove tajne i uživate i njihovim ljepotama.