Tri oaze mira nadomak Lošinja: čudesni otoci Unije, Ilovik i Susak

Otok Lošinj jedan je od najljepših i najposebnijih jadranskih otoka. Taj otok zdravlja, miomirisa i dupina posebna je tema, no u ovom članku dotaknut ćemo se triju otoka koji se nalaze u blizini Lošinja i nadopunjuju ga svojom nevjerojatnom mistikom i posebnošću.

Unije i Ilovik: osama u okruženju cvijeća i pijeska

Najsjeverniji od njih je otok Unije. Radi se o najvećem otoku od onih koji okružuju Lošinj, a do njega se dolazi linijom iz Malog Lošinja ili katamaranom iz Rijeke. Na otoku nema automobila, a jedino motorizirano prijevozno sredstvo su traktorčići kojima mještani prevoze robu koja dolazi brodom i kojima obrađuju svoja polja. Riječ je o otoku tisućljetne naseljenosti koju dokazuju mnogobrojni arheološki nalazi, kako na samom otoku tako i u okolnom podmorju. Dugu prisutnost čovjeka na ovom otoku omogućili su izvori pitke vode i plodna zemlja, prije svega u Unijskom polju.

Jedino mjesto na otoku je Unije i u njemu možete pronaći privatni smještaj u sobama i apartmanima. Ako vam je do osame teško da ćete naći bolje mjesto. No imajte na umu da su ovi mali otoci reprezentativni i po naličju otočke izolacije, pa tako na Unijama nećete naći ni bankomat, ni ambulantu, ni ljekarnu, ni kafić ni mnoge druge stvari koje se drugdje podrazumijevaju. No, vjerovali ili ne, naći ćete zračnu luku! Naravno, radi se manjem travnatom pristaništu za manje avione koji dolijeću iz pravca Lošinja ili Pule.

Na južnoj strani lošinjskog arhipelaga nalazi se otok Ilovik, zeleni otok obrastao zimzelenom mediteranskom vegetacijom. Ilovik je i otok cvijeća; njegovih nešto manje od 200 stanovnika brine se da im okućnice ukrašavaju oleandri, palme i razne vrste cvijeća. Mjesto Ilovik smješteno je u uvali, koju sa sjeverne strane štiti nenaseljeni otočić Sveti Petar na kojem je groblje mještana Ilovika. Otok krasi pristupačna obala s velikim brojem malih uvala. Najljepša od njih je uvala Paržine s pješčanom plažom na jugoistočnoj strani otoka. U njoj, na dnu, ukopan u pijesku, otkriven je antički brod star 2200 godina.

Otok na kojem je vrijeme stalo

Premda svaki ima svoje specifičnosti, povijest, ponose i znamenitosti, za malo koji hrvatski otok se može reći da je tako poseban kao Susak. Poput pustinjaka živi izoliranim, jednostavnim životom van glavnih tokova, bez automobila, buke i histerije. Takav, s izuzetnim identitetom, bez problema nalazi svoje poklonike i ljubitelje koji ga svake godine posjećuju, neki jer sami sliče na njega, neki jer im je narav potpuna suprotna, a najviše njih jer su se u otok jednostavno zaljubili.

Susak se nalazi zapadno o Lošinja, vanjski je otok, prvo sljedeće kopno prema zapadu je Italija. Specifičnost otoka započinje u prirodnoj osnovi – radi se o prapornom otoku. Naslage bijelog pijeska tijekom geološke prošlosti nanijete su vjetrom na vapnenačku podlogu. Postoji i teorija da je pijesak nanijela rijeka Raša za vrijeme ledenog doba kada je morska razina bila niža, a Susak je bio dio kopna. Taj pijesak danas je zaslužan za pješčane plaže Suska i pličine koje se pružaju i stotinjak metara prema pučini te čine otok odličnom destinacijom za neplivače i „piciginaše“.

Raseljeni Sansegoti

No, svaka čast prirodnoj osnovi, ali ljudi su ti po čiju priču se isplati doći na ovaj izolirani otok. Prvi poznati stanovnici otoka bili su Iliri, zatim Rimljani. Rimski pisac Plinije spominje Susak kao mali pjeskoviti otok u blizini Pule. Hrvati ga naseljavaju u 8. stoljeću, a iz bogate srednjovjekovne povijesti izdvajamo jedan val doseljavanja s područja današnje Sinjske krajine. Doseljenici iz raznih krajeva s jedne strane i izoliranost otoka s druge rezultirali su jedinstvenim dijalektom kojeg teško mogu razumjeti čak i stanovnici okolnih otoka. Nakon raspada Austro-Ugarske otok postaje dijelom Italije pod kojom se nalazi sve do kraja Drugog svjetskog rata nakon kojeg postaje dio Hrvatske odnosno Jugoslavije. Tada Susak ima i najveći broj stanovnika u svojoj povijesti.

No, gospodarska politika Jugoslavije ima teške posljedice za gospodarstvo otoka. Zatvara se tvornica za preradu ribe i uvodi se porez na vino pa u 60-tim godinama stanovništvo masovno iseljava trbuhom za kruhom, nerijetko veslajući do Italije, odakle su odlazili su u SAD. Najviše Sansegota, kako sebe zovu stanovnici Suska, skrasilo se u gradu Hobokenu u državi New Jersey. Naravno, kao što je slučaj s mnogim drugim otocima, broj Suščana u Americi višestruko je veći od onog na Susku. Danas, van turističke sezone, na otoku živi oko 200, uglavnom starijih, ljudi. U prošlosti, uz ribarstvo, glavna gospodarska grana otoka bilo je vinogradarstvo koje svoj procvat doživljava na kraju 19. stoljeća, a među ostalim uzgajala se autohtona sorta trojišćina.

Iz bogate etnografske baštine izdvajamo nadaleko poznate ženske nošnje. Kako su unutar tradicionalne podjele poslova žene Suska bile zadužene za brigu o domaćinstvu i djeci, vrlo rijetko su napuštale otok pa se, bez vanjskih utjecaja, očuvao izvorni izgled narodne nošnje.

Čak je i ambulanta posebna

Na otoku se nalazi jedno naselje koje se sastoji od dva dijela, Gornje i Donje Selo. Do Suska se može doći na dva načina, katamaranom iz Rijeke ili brodom iz Malog Lošinja. Turistička ponuda otoka nije bogata, no Susak i nije destinacija za one željne hotela i bazena.

U mjestu postoji dovoljan broj privatnih iznajmljivača apartmana i soba, nekoliko restorančića i kafića, dva dućana i pošta. A tu je i ambulanta koja je također jedna od posebnosti otoka. U njoj, naime, radi samo jedna osoba, medicinska i časna sestra Anđa Julijana Marić, koja već mnogo godina brine o zdravlju Sansegota, od beba do onih pozne dobi. Najveći broj turista ne noći na otoku već ga posjećuju u sklopu jednodnevnih izleta iz Lošinja.

Za detaljne informacije o svim aspektima otoka te o dolasku i boravku na otoku toplo preporučam neslužbenu web stranicu www.otok-susak.org, kao i sve vezano uz Susak ova stranica je posebna zbog topline i očite ljubavi spram otoka koju iskazuje njen kreator, a istovremeno ćete na njoj naći sve potrebne informacije.

Ovo ljeto je pandemijsko ljeto. Izolacija je in. Svijet se bori s korona virusom, stoga posjetite otoke oko Lošinja. Tamo nema virusa, jer ti otoci nisu sa ovoga svijeta.