Šetnja s bakljama kroz zimsku noć
Snijeg već godinama uporno zaobilazi našu zemlju, a tek ponekad nas razveseli nekoliko pahuljica. U Austriji su prizori drugačiji, a posebnu draž turisti nalaze u noćnim šetnjama uz plamen baklji
Osvijetljen vatrom, zimski krajolik zasjat će novim svjetlom. No zašto svi koji hodaju s otvorenim plamenom kroz mrak izgledaju tako opušteno? S Lisom Flatscher, planinskim vodičem iz Waidringa, istražili smo čudesno djelovanje zimskog hodanja s bakljama, pišu novinari turističkog portala Austria.info s kojeg prenosimo ovu lijepu reportažu.
Topla svjetlost u hladnoj tami
Vedra siječanjska noć puna zvijezda u Pillerseetalu u Tirolu. Krajolik je prekriven bijelim snježnim pokrivačem. Zrak je suh i hladan – naš dah stvara male oblake ali nas, srećom, plamen naših baklji malo grije. Otkad smo Waidring ostavili iza sebe, baklje su jedini izvor svjetla u tami. Odozgo sigurno izgledamo poput narančaste svijetleće zmije koja se kreće kroz mrak. Sa svakim korakom osjećamo kao da idemo sve dalje u prošlost; naime, prije 100.000 godina, ubrzo nakon otkrića vatre, naši su se preci ovako kretali kroz noć.
Snijeg tiho škripi pod nogama dok se uspinjemo kroz šumu pod snijegom. Čuje se tek zvuk naših koraka… Osim toga, potpuna je tišina. Iako nas je osam u skupini, nitko ne govori. Previše smo usredotočeni na plamen naših baklji, na blage sjene na okolnom drveću. Pod svjetlom vatre drveće izgleda poput divova koji svoje snijegom pokrivene ruke dižu ka nebu. A pogled na nebo nas zadivljuje: po izlasku iz šume, odjednom vidimo nebrojene zvijezde. „Ovako lijepo zvjezdano nebo nisam vidio već jako dugo“, čujemo kako tiho šapuće netko iz grupe.
Put ka sebi
Večeras našu grupu vodi Lisa Flatscher. Već 10 godina ova živahna planinska vodičkinja iz Waidringa u tirolskom Pillerseetalu vodi grupe na različite vrste kretanja kroz prirodu. Ona se pritom usredotočuje na svjesno doživljavanje: „Ja sam se u prirodi uvijek osjećala zaštićeno i sigurno. Taj osjećaj želim prenijeti i na svoje goste s kojima hodam“, govori oduševljeno Lisa. Na njoj se vidi da zaista živi ono o čemu govori.
„Ponekad vidim da se ljudi, kad se kreću na otvorenom, posve oslobode svih misli, pronađu mir i potpuno se predaju trenutku. No nije to moja zasluga; to je isključivo djelovanje prirode. Ljudi se tako osjećaju bez da im se to mora objašnjavati“. Ipak, mi se ne slažemo s time u potpunosti i mišljenja smo da njezino vodstvo zaista omogućuje svjesno doživljavanje ove šetnje i povratak samome sebi.
No ne započinju svi ovu večer s tom namjerom: četveročlana obitelj iz Stuttgarta sprema se na hodanje noću s bakljama jer vjeruju da to obećava dobar provod za djecu. Mladi par iz Münchena želi pak romantično iskustvo, daleko od bučnih staza. No brzo smo svi oduševljeni posebnom atmosferom i jednostavno uživamo u noćnom miru.
Oštrenje naših čula
Draž hodanja noću je redukcija. Budući da manje vidimo, ostala osjetila se pojačavaju. „U mraku se fokusiramo na drugačiji način nego danju: hodamo sporije i svjesnije, na drugačiji način percipirano okolinu“, objašnjava Lisa.
Takvu promijenjenu percepciju primjećujemo i sami, aktiviraju se naši instinkti koji su zapisani u genima. Odjednom čujemo zvukove iz šume, osjetimo mirise koje danju možda ne bismo primijetili, otkrivamo tragove životinja u snijegu. I snježni kristali sjaje u noćnoj hladnoći i plamenu baklji puno drugačije nego danju.
Bez baklji bi ovo iskustvo bilo tek upola tako impresivno. „Vatra utječe na ljude“, Lisa pokušava objasniti meditativni učinak vatre. „Možda zato što smo, dok hodamo, potpuno usredotočeni na vatru. Ne ostaje nam prostora za to da nam misli odlutaju, ostajemo potpuno koncentrirani.“ I mi to osjećamo: otvoren plamen nas uzemljuje te nam omogućava da zaista uronimo u okolinu, bez njezina uznemiravanja. Ponovno se vraćamo trenutku i sebi uz pomoć prirode.
Salzburg: Upoznajte grad Mozarta i soli
Salzburg je među najljepšim europskim blagdanskim destinacijama, ali vrijedi ga posjetiti i u proljeće
SAZNAJTE VIŠEPolako se krećemo zasniježenom šumskom cestom nazad prema polazištu. Izlazimo iz mračne šume i opet smo pod rasvjetom naseljenog mjesta. Zbog promjene svjetlosnih uvjeta škiljimo. Ponovno smo u svakodnevnom životu i to je zapravo šteta! Hodali smo samo jedan sat, ali osjećamo se kao da smo bili jako daleko.
Naslovna fotografija: Austria.info, Tiroler Zugspitz Arena / C. Jorda