Risnjak – planina puna priča

Kao i prije svakog planinarenja, posebnu pozornost obratite na vremensku prognozu. Ima li na tlu snijega, izlet na Risnjak za prosječnog putnika nije opcija.

Gdje ćemo za vikend? U prirodu svakako, no na mnogim smo mjestima već bili, a druga su predaleko.

Voljeli bismo u planine, ne u šetnju nego na pravo planinarenje. Tu su i djeca pa bismo trebali negdje gdje hodanje nije ni preteško ni predugo, a opet da to budu prava planina, šuma i divljina. Da uživamo u svježini planinske jeseni, da nam se zarumeni lice i da nakon dolaska na cilj moramo presvući mokre majice. Risnjak!

Nacionalni park Risnjak najljepši je dio Gorskog kotara, sa spektakularnim planinskim vrhovima, prekrasnim goranskim šumama te obiljem snijega tijekom hladnijeg dijela godine.

Pri posjetu nacionalnom parku, ako ste željni planinarenja, morate se popeti na Veliki Risnjak, odnosno do planinarskog doma koji nosi ime po Josipu Schlosseru, hrvatskom botaničaru iz 19. stoljeća koji se, među ostalim, bavio proučavanjem flore na ovoj planini.

Do Velikog Risnjaka vode dva glavna planinarska pravca – jedan je iz Crnog Luga gdje se nalazi Uprava parka te smještajni objekt i restoran za one koji žele prenoćiti, a drugi je iz smjera Gornjeg Jelenja, odnosno lokacije Vilje.

Iz Crnog Luga uspon traje oko tri sata pa ga ne preporučujemo izletnicima s djecom, posebno manjom

Drugi pravac, odnosno uspon do vrha Risnjaka iz Vilja traje malo više od jednog sata te je idealan za obitelji s djecom, čak i onom mlađom od četiri ili pet godina. S obzirom na to da smo upravo takva obitelj, odlučili smo se za taj smjer.

>>Gorski kotar je sve što nam treba – mir, tišina i priroda<<

Do vrha na sve četiri

Treba naglasiti da od Gornjeg Jelenja do Vilja vodi sedam kilometara duga makadamska cesta koja bi mogla biti i malo bolja, no uz polaganu vožnju svaki ispravan osobni automobil svladat će je bez problema. U Vilju se iskrcavamo, obuvamo gojzerice, oblačimo jakne, uzimamo ruksake i krećemo.

Staza je savršena, upravo za nas – nije preteška, a nije ni izletnička šetnica. Savršena planinarska staza za obitelji s djecom koje usput i srećemo. Nije monotona, mijenjaju se vidici, jesen je obojila Gorski kotar u bezbroj boja i nijansi. Svakih nekoliko stotina metara nalaze se stupovi s pričama o Goranima i vilama Gorankama koji su ujedno i točke za kraće predahe, taman da se pročita priča.

Pogled na dom na Risnjaku, koji se nalazi na 1418 metara nad morem, puca već s dijelova staze koji su i petnaestak minuta udaljeni od njega. U planu nam je bilo napraviti predah u domu i potom se popeti na vrh koji se nalazi stotinjak metara iznad. No tih stotinjak metara najteži je dio staze, mnogo strmiji od ostatka, a pretkraj je potrebno i korištenje sajli pribijenih u stijeni te malo „pentranja na sve četiri“.

Stoga morate procijeniti je li vaše društvo, posebno ako su tu i djeca, za to spremno, osobito nakon intenzivnog planinarenja duljeg od sat vremena.

Na vrhu sam bio i prije desetak godina pa mi je taj posljednji segment staze ostao u sjećanju kao kraći i lakši nego što doista jest. No čim smo, još sa staze, ugledali stjenoviti vrh visoko iznad doma, postalo mi je jasno da će dom biti naš krajnji domet, a djeca će vrh osvojiti drugom prilikom.

Od doma se pruža prekrasan pogled na tri strane svijeta (četvrta je zaklonjena vrhom), što je jedinstven doživljaj. Dođete li do vrha koji se nalazi na 1528 metara nadmorske visine, pogled od 360 stupnjeva još je spektakularniji te se pruža do Kvarnera, Istre i Julijskih Alpi.

Život postaje ljepši

U domu smo jeli hranu koju smo ponijeli sa sobom, no nismo mogli odoljeti grahu s kobasicom. Na vrhu planine, nakon hodanja na svježem planinskom zraku, svaka je hrana deset puta slađa.

Kao i prije svakog planinarenja, posebnu pozornost obratite na vremensku prognozu. Ima li na tlu snijega, ovakav izlet na Risnjak za prosječnog putnika nije opcija. Dakle, vrijeme mora biti bez snijega na tlu i bez najavljenih padalina. Poželjno je sunčano i stabilno vrijeme koje je važnije od temperature koja može biti i niža jer će vas kretanje i zrake sunca (makar i zubatog) ugrijati.

Svakako obratite pažnju na još jedan sinoptički element – vjetar. Risnjak je visoka planina izložena vjetru koji može biti jak i za sunčana vremena te tako znatno umanjiti užitak.

Nakon obroka, odmora, fotografiranja i uživanja u vidicima krećemo natrag prema Vilju. Silazak je brži od uspona, no za koljena i zglobove nešto zahtjevniji, a do parkinga dolazimo taman kad već počinju klecati.

Sjedamo u automobil i krećemo nizbrdo po makadamu koji nam se sad čini mnogo bolji nego dok smo se uspinjali. Nakon ovakvog savršenog dana sve se u životu čini ljepšim, tako je to s planinama. Što su više, to su problemi koji nas dolje čekaju – manji.