Pustinja usred Hrvatske: postanite beduin na jedan dan

Kako je dobro putovati dalekim egzotičnim krajevima, no uvijek postoji „ali“. Ipak, pronašli smo za vas destinaciju za koju „ali“ ne postoji – postanite beduini na jedan dan! O, da, moguće je. Na nepuna dva sata od Zagreba, uz sam rub Đurđevca, nalazi se prava pravcata pustinja. A u njoj – deve. Doduše, Drava baš i nije Nil, pa da njome možete krstariti, ali zasigurno možete splavariti ili upoznati je iz kanua.

Za sve su krivi ledenjaci i vjetar

Hrvatska Sahara ili Đurđevački pijesci (ili pak u dijalektu peski), prostiru se na 20 hektara, do samog istočnog ruba grada Đurđevca.

Pitate se odakle u plodnoj i zelenoj Podravini pustinja? Pijesci su zapravo ostatci jedine hrvatske pustinje te su geografsko-botanički rezervat. U narodu je poznata i pod nazivom “Krvavi peski”. Protežu se od Molvi, Đurđevca, Kalinovca i Kloštra Podravskog, pa pijesci tako predstavljaju najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u nas. Godine 1963. proglašeni su posebnim geografsko-botaničkim rezervatom.

Nije lako objasniti kako su pijesci nastali, čak ni pojednostavljeno; za njih su zaslužni ledenjaci, klizanje i Drava. Svi pomalo. Dakako, i vjetar je imao svoju ulogu u nekadašnjoj stepi, „pra-Podravini“. Toliko je snažno puhao Podravinom da je riječne nanose finog granulata napuhao na područje današnjih Pijesaka, pritom oblikujući pustinjske reljefne oblike – dine! Ti pješčani brežuljci visoki su čak četiri do šest metara.

Prava pustinja, Hrvatska Sahara, ima i svoje zaštićene vrste – biljne i one druge, čak 300 vrsta leptira i, dakako, deve. Ne, one definitivno nisu domaće životinje, iako im okruženje i klima odgovaraju, ali to ne znači da se takvima ne osjećaju i tako žive. Deve su „dotepenke“ i smještene su u pustinjskom ambijentu odmah pored utvrde Stari grad Đurđevac.

Tomica, Dina, Đurđica i Romeo

Neobičan je i dug njihov put do Hrvatske, no grbavi doseljenici, koji su u stigli iz Njemačke, dobro su se snašli u novom okruženju. Odavno su televizijske zvijezde jer umiljatošću i šarmom osvajaju posjetitelje, najmlađe posebno.

Prve su u Hrvatsku Saharu 2016. godine stigle tri deve: jednogrbi mužjak i dvogrba ženka s mladunčetom. Godinu dana kasnije pridružio im se još jedan mužjak. Kao pravi Podravci, dobili su i (više manje) domaća imena – Tomica, Dina, Đurđica i Romeo. Imaju svoje nastambe koje su rađene posebno za njih, ali i „poslugu“ koja je prošla obuku u Austriji o njegovanju i suživotu s devama.

Jeste li znali da su podravske deve inače vrlo popularne glumice? Glumile su u filmu „General“, u nekoliko spotova, u reklamama… Imaju, kako to biva u svijetu slavnih, i svoju stranicu na društvenim mrežama. Inače, gotovo svakoga mjeseca, u svojem malom svijetu dobiju zanimljivog člana mini životinjskog carstva. Danas tako, zajedno s devama, žive i konji, magarci, patke mandarinke, kamerunske ovce i koze, vijetnamsko prase te dvije ljame, dok ekipu peradi čine kokoši, pijevci, ponosne biserke, kokoši Hrvatice, kao i gotovo izumrli Đureki i Katice te, od nedavno, mali paunovi.

Posjet devama u okruženju pješčane pustinje doživljaj je za sve generacije, a ljeti posebno. A pritom bi vas mogla iznenaditi i neobična navika jedne od njih. Naime, „devac“ Tomica prihvatio je običaje lokalnih gica, pa mu je omiljena zabava – valjanje u blatu. Nespojivo s pustinjom, ali i pustinja je nespojiva s Podravinom. Spremate li se na pustinjsku avanturu, naoružajte se komadićima hrane koje deve vole, malo kruha, voća… Prići će vam u trenu.

Hrvatska Amazona i podravska puma

Deve primaju posjetitelje svaki dan, a kupnjom ulaznice ostvarit ćete još poneki popust. Jer, kad ste već u zemlji Picoka, zašto ne istražiti još ponešto? Posjetite Stari grad i uronite u legendu o dugoj opsadi silne osmanske vojske Ulama-bega, doznajte zašto stanovnike zovu Picokima te jesu li doista škrti ili su samo štedljivi… Tu je i zanimljivost vezana uz ušće Mure i Drave – Veliki Pažut – posebni zoološki rezervat netaknute prirode na 700 hektara. Zovu ga i hrvatska Amazona zbog razgranatih riječnih rukavaca između Legrada te međimurske Donje Dubrave.

Zanimljivo da je Legrad prije 1710. godine bio u Međimurju, no Drava je promijenila tok i „premjestila“ ga u Podravinu. Ondje se je čak, doduše posve slučajno, pojavila puma. Pedesetak kilograma velika životinja vjerojatno je pobjegla iz nekog privatnog zoološkog vrta, pa utočište potražila u Podravini.

Zanimljivosti i uzbuđenja u Podravini ne nedostaje, zar ne?