Pompeji, vrijeme zaustavljeno u kamenu

Od cijele povijesti ono što najviše privlači današnje posjetitelje jest kraj Pompeja, smrt grada koja se dogodila u nekoliko sati 24. kolovoza 79. godine poslije Krista

Što je život? Što je čovjek? Što je povijest? Što znamo, a što mislimo da znamo? Ovakva i slična pitanja izranjaju iz naslaga svakodnevice kad se suočimo sa silama koje su nepojmljivo moćne i još nepojmljivije ravnodušne prema nama, problemima, a nerijetko i patnjama i uništenju koje nam donose.

Pompeji su otkriveni tek 1592. godine tijekom građevinskih radova, a iskapanja su trajala stoljećima. Rezultat je jedinstvena turistička atrakcija s brojnim očuvanim građevinama iz doba Rimskog Carstva

Na ovom planetu malo je mjesta prikladnijih za razmišljanje o tim pitanjima od Pompeja, grada zamrznutog u vremenu zbog pojave koja ne može biti dalja od smrzavanja. Grada u kojem je život stao i nestao gotovo u trenutku, zbog nama razumljivog razloga, no bez nama razumljivog smisla. No krenimo redom. Prvo veće naselje na području Pompeja sagradili su Etruščani krajem 7. stoljeća prije Krista. Premda je opasnost od obližnjeg Vezuva uvijek postojala, nije bila osviještena zbog slabe aktivnosti vulkana koji je u to vrijeme poiman kao obična planina, a istodobno se naselje nalazilo na iznimno povoljnom lučkom položaju. Tijekom stoljeća smjenjivale su se vladavine. Etruščane su porazili Grci, Grke Samniti, a njih Rimljani. Najveći razvoj Pompeji doživljavaju u rimsko doba – cvate trgovina vinom i uljem, grade se brojna zdanja i hramovi, a grad raste do brojke od 20.000 stanovnika.

Pogled u krater

No od cijele povijesti ono što najviše privlači današnje posjetitelje jest kraj Pompeja, smrt grada koja se dogodila u nekoliko sati 24. kolovoza 79. godine poslije Krista. Tada je Vezuv eruptirao zatrpavši Pompeje i obližnji grad Herkulanej debelim slojem užarenog pepela. Gradovi su uništeni u razornoj katastrofi, a od 20.000 stanovnika koji su obitavali u tom kraju preživjela je samo nekolicina. Katastrofu je opisao Plinije Mlađi, admiral rimske flote, koji je događaj promatrao iz obližnjeg mjesta. O razmjerima katastrofe govori i podatak da je grad nestao s horizonta, a time i iz pamćenja.

Pompeji su otkriveni tek 1592. godine tijekom građevinskih radova, a iskapanja su trajala stoljećima. Rezultat je jedinstvena turistička atrakcija s brojnim očuvanim građevinama iz doba Rimskog Carstva. Posebno su potresna brojna okamenjena tijela odraslih ljudi i djece u različitim položajima u kojima ih je zatekla smrt. Skrućeni pepeo konzervirao je grad tijekom stoljeća pa su nevjerojatno dobro očuvane ne samo građevine nego i detalji poput freski na zidovima.

>>Pri posjetu Trstu obavezno pogledajte poznati i zaista prekrasan dvorac Miramare iz 19. stoljeća koji je izgrađen za austrijskog nadvojvodu Maksimilijana i njegovu suprugu<<

Za standardni turistički obilazak Pompeja dovoljan vam je jedan dan, no za one željne detaljnijeg proučavanja i njih nekoliko neće biti dovoljno. Amfiteatar, forum, javna kupališta, jedna za drugom smjenjuju se impozantne građevine čiji nam je obilazak omogućila ista katastrofa koja je u njima zaustavila život. Naravno, atrakcija je i sam Vezuv koji je nama najbliži aktivni vulkan. Moguće je doći do samog ruba kratera cestom koja dolazi iz Herkulaneja. Grotlo vulkana nije mirno, vodena para i plinovi izlaze iz unutrašnjosti planine. Niz padine vulkana spušta se tamni pojas skrućene lave, bez vegetacije, trag posljednje erupcije iz 1944. godine širok tridesetak metara.

Divlji jug Italije

Na putovanju smještaj možete pronaći u nekim od obližnjih gradova poput Sorrenta i, naravno, Napulja koji je udaljen oko 25 kilometara. Napominjemo da je riječ o jugu Italije, u odnosu na standardne europske turističke destinacije ovdje je sve blago rečeno “mediteranski divlje”. Kaotičan promet, džepari, različiti varalice, dobacivanje ženama i slične “zanimljivosti” češći su nego u sjevernijim predjelima, no ako gledate svoja posla i držite se standardnih pravila vezanih za vrijedne predmete, ne biste trebali imati većih problema.

Na kraju, vratimo se pitanjima s početka. Priroda je takva da od naših i tijela naše djece može napraviti kameni izložak koji će turisti obilaziti 2000 godina kasnije, život je tako krhak da može biti ugašen u sekundi bez obzira na to koliko se pazimo, a povijest je ono što su okolnosti očuvale – dakle, većinom nam je nepoznata. Rimska baština rasprostranjena je velikim dijelom Europe, impozantna je i vječiti je predmet našeg divljenja. Divljenje ljudi ljudima. U Pompejima priroda kao da je kreirala grotesknu ilustraciju svoje moći, opomenu, kako bi skrenula pažnju na sebe. Iskalila je svoj bijes i dopustila da ponovno vidimo baštinu kakvu je kadra zbrisati s lica zemlje. Kao da nas opominje da joj se više divimo. Ili barem, manje samima sebi.