Virovitica: polja kamilice na vratima Slavonije

Vrata Slavonije, kako zovu Viroviticu, pričaju toliko priča da bi već prvi proljetni vikend vrijedilo iskoristiti za posjet tom posebnom mjestu. Tragate li za ruralnim izazovima, intelektualnim istraživanjima povijesti kraja, gastronomskim nadmetanjima ili čašćenju nepaca biranim kapljicama, krenuli ste u pravom smjeru. O da, ništa manje fancy od Beča, vjerujte. I Virovitica ima svoje carske elemente, grofove, čajane i čajanke, dvorce i plemenitaše, balerine i lovce …

Drevni uspavani gradovi u dolini ugaslih vulkana susjedi su Virovitici, blizu su i Drava koja život nosi, mistične šume, mir Papuka, slapovi, geopark, rezervat biosfere pod zaštitom UNESCO-a…

Nego, koliko zapravo znate o Virovitici?

Udaljen od Zagreba svega dva i pol sata vožnje, ovaj srednjovjekovni burg, wasserburg, bio je, sama riječ kaže, utvrda opasana vodom. Zagreb i Virovitica imaju zajedničku priču. Veže ih jedan kralj. Ime mu je Bela, Bela IV. Naime, Virovitica je već tada bila kraljevski grad i upravo je ondje kralj Bela IV potpisao dokument kojim Zagrebu daje status.

Bilo je to 16. studenoga 1242. godine kad je izdao u Virovitici Zlatnu bulu, dokument kojim je Zagreb, preciznije zagrebački Gradec, dobio status slobodnoga kraljevskog grada. Povlastice su značile samoupravu, pravo biranja gradskog poglavara, suca, trgovanja i sajmovanja, ali i obvezu izgradnje čvrstih gradskih zidina koje su Beli spasile život u ranijem bijegu od Tatara. Dakle, molim lijepo, prije nego za Zagreb, znalo se je za kraljevski grad po imenu Virovitica.

Mijenjaju se vlasnici posjeda, Pejačevići, Schaumburg-Lippe sve do 19.stoljeća. Kroz povijest je zabilježeno i to da je sajmovanje imalo poseban značaj za trgovački i prometni razvoj Virovitice iz koje su sredinom 18. stoljeća carici i kraljici Mariji Tereziji uputili molbu za dodjelu privilegija za održavanje četiriju godišnjih sajmova, koji su se i prije održavali po običajnom pravu.

Barun Marko Pejačević za sebe je tražio pravo na sajmove i ubiranje daća maltarine, mesarenja i krčmarenja. No, građani su uputili predstavku kojom su se potužili na vlastelina i tražili da se povlastica za mitnicu dodijeli mjestu s obzirom na to da se ovim pravom koriste od protjerivanja Osmanlija. Marija Terezija ipak je Pejačeviću dala povelju za četiri godišnja sajma koji su se održavali na blagdane Sveta tri kralja, Sv. Filipa i Jakova, Porcijunkulu (Gospa od Anđela) te Sv. Mateja.

Rezervat biosfere i park šuma Papuk

Ako ste pomislili da Virovitica ima veze s Dorom Pejačević, niste u pravu. Ona nije iz ove loze Pejačevića i živjela je u Našicama. No ako vam uz sve ove povijesne cvebe dodamo i to da se u neposrednoj blizini grada Virovitice nalaze Park prirode Papuk i Rezervat Biosfere Mura-Drava-Dunav (čiji je sastavni dio Regionalni park Mura-Drava) poželjet ćete otići u Viroviticu čim prije.

Fauna ptica ovog područja je izuzetno bogata. Od ukupno 402 vrste ptica evidentiranih u Hrvatskoj na ovom području ih je zabilježeno gotovo 120. Neke od najvažnijih ptičjih vrsta u nizinskom području i području uz rijeku Dravu su: veliki kormoran, velika bijela čaplja, crna roda (to vam je ona koju ste zasigurno vidjeli na butelji sjajnog crnog vina), pa bijela roda, čaplja žličarka, modrovoljka…

Čarolija polja kamilice

No, želite li virovitički kraj doživjeti u najnježnijem izdanju, birajte vrijeme cvatnje kamilice. Bijela poput snijega, virovitička polja kamilice ostavljaju bez daha. Svibanj i početak lipnja vrijeme su kad je okolica Virovitice poput prizora iz bajke.

Pitam se, zašto putujemo do Provanse po lavandu, i Toskane po bale sijena, tko zna kud po suncokrete… A sve to pored ove domaće ljepote?! Kad još i u polju kamilice niknu makovi, sve je jasno.

Ova se ljekovita biljka uzgaja u 640 gospodarstava i na oko 7000 hektara u Hrvatskoj, od kojih je gotovo 5000 hektara u virovitičkom kraju. Ljubitelji čaja iz cijelog svijeta uživaju u virovitičkoj kamilici. Hrvatska kamilica, koja je u svijetu poznata kao jedna od najkvalitetnijih i najčišćih, završi u raznim čajevima ili kozmetičkim preparatima. Ova je regija, uz Egipat, među vodećim svjetskim proizvođačima kamilice. Ova je bijela ljepotica je s vremenom izgurala i duhan s podravskih polja. Koliko god da je se proizvede, ima kupca, i to mahom stranih. Za primjer i usporedbu spomenimo da je otkupna cijena kilograma pšenice oko jednu kunu, a za kilogram kvalitetne kamilice 15 kuna.

Cvijet kamilice tražen je i prodaje se suh, a proces sušenja izgleda ovako: bere se za suha vremena, nakon rose – inače će brzo pocrnjeti. Obranu kamilicu rastresu prije stavljanja u sušaru na 43℃. Suši se 24 do 48 sati, ovisno o debljini sloja, a kada se ohladi, skladišti se u kutije. Za svaku kutiju kamilice zna se s kojeg je polja, zbog analize kvalitete.

Domaći brand učeničke zadruge

Virovitičani dobro znaju blagodati ljekovitog bilja, pa tako već od srednje škole u praksi primjenjuju  znanja okupljeni u učeničku zadrugu Industrijsko-obrtničke škole „Marljive ruke“ potpisuje liniju u kojoj su čajevi, začini, melemi za usne, pa čak i Kleopatrina kupka. 

Macerati, pripravci dobiveni potapanjem biljaka u ulju te hidrolati, cvjetne vodice, cvjećarsko-vrtlarske sekcije te simpatični sapuni i „bombice“ za kupanje kozmetičko-frizerske sekcije, njihov su brend. Virovitički klinci rade i balzame za usne rod pčelinjeg voska.

Čak i zagrebačke balerine znaju za virovitičke pripravke. Život na vršcima prstiju vrlo je bolan, i balerine danas lebdenja i te kako skupo plaćaju. Bolovi u zglobovima, mišićima i hrskavici su svakodnevni dio njihovog života.

Jeste li znali da zagrebačke balerine sve odreda koriste gavezovu mast nastalu upravo u jednoj od zadruga u Virovitici pod kreativnim patronatom bivšeg župnika čijim putem su nastavili ići zadrugari koje je okupio. Baletni ansambl HNK naprosto obožava mast gaveza; ovaj se korijen koristio još u srednjem vijeku za liječenje zglobova i zacjeljivanje rana.

Artičoke, batat i konoplja

Oduševljenje virovitičkim krajem ne staje na gavezu. Tamošnja polja ugostila su jednu posve neočekivanu kulturu – artičoku. Kod nas se najviše uzgaja u primorskim krajevima, no u Virovitici joj paše otkako su je s velikim seobama donijeli iz Vojvodine, baš kao i duhan koji se ondje može vidjeti. No, ondje su i industrijska konoplja, batat, paprika ….

Vrijeme je za zdravicu ovom sjajnom kraju, pa valja na putu svratiti i do Slatine. Do starog podruma gdje je 1864. proizveden prvi hrvatski pjenušac. Stari podrum od 2016. godine ponovno je pokrenuo proizvodnju pjenušavog vina od crvenog grožđa sa slatinskog područja, s ciljem promicanja slatinskog vinogorja kao kolijevke hrvatske proizvodnje pjenušca. Nazvali su ga „Slatinski biser“, a sve što proizvedu „nestane u trenu“. Ipak, uspomene na izlet u virovitički kraj sasvim sigurno će ostati zauvijek u sjećanju.