Kućni ljubimci - 30. svibnja 2019.
AUTOR ČLANKA - Branimir Šakić, dr. med.vet.

Čuvajte kućne ljubimce od krpelja

Šumski krpelj Ixodes ricinus prijenosnik je virusa i bakterija sa zaraženih šumskih životinja na ljude, ali može zaraziti i pse i mačke

kućni ljubimci, krpelji, ubod krpelja, piroplazmoza, erlihioza

Istraživanja su pokazala da su najčešće zaraženi oni krpelji koji žive u područjima veće zagađenosti, u blizini većih urbanih sredina.

Krpelji su ektoparaziti koji najčešće parazitiraju na sisavcima te prenose niz bolesti. Aktivni su tijekom cijele godine, ali u toplije proljetno vrijeme počinje njihovo intenzivnije kretanje i potraga za domaćinom. U sistematskoj podjeli pripadaju člankonošcima, točnije paučnjacima, koji se dijele u devet rodova.

Poznati su štipavci (Scorpiones), kosci (Opiliones), pravi pauci (Araneae) i grinje (Acarina). U grinje ulazi i porodica krpelja, a dijelimo je na Ixodidae – krpelji šikare (tvrdi krpelji) i Argasidae – krpelji nastambe (meki krpelji). U našim krajevima najčešće se susrećemo sa šumskim ili šikarnim krpeljima vrste Ixodes ricinus, koja je prisutna svuda u svijetu.

Ženke krpelja

Ženka krpelja na proljeće i jesen u jednom tjednu polaže 100 do 1000 jajašaca, iz kojih za šest tjedana izlaze larve s tri para nogu kojima se pričvršćuju za sitnije životinje (guštere, ptice, sitne glodavce). Na njima ostaju tri do šest dana, zatim padaju na zemlju gdje ostaju mjesec dana, preobraze se u nimfe koje se pričvršćuju za krupnije životinje (zečeve, vjeverice), sišu krv šest do sedam dana, padaju na zemlju i ondje ostaju otprilike dva mjeseca.

Nakon presvlačenja postaju odrasle jedinke koje, kao i nimfe, imaju četiri para nogu. Odrasle žive u travi i grmlju gdje čekaju krupne sisavce ili čovjeka. Dakle, razvoj vrste I. ricinus ide preko tri različite vrste domaćina, a svaki razvojni stadij hrani se krvlju drugog domaćina.

Opustite se u šetnjama prirodom bez straha od uboda zaraženog krpelja

Krpelji imaju mali radijus kretanja koji se mjeri metrima. Svoju žrtvu ne traže aktivno poput komaraca nego se popnu na vršak grančice ili travke i nepomično čekaju. Ako ga čovjek ili životinja dotaknu, on se nožicama zakvači i prijeđe na žrtvu. Neko vrijeme šeće po tijelu i traži pogodno mjesto za obrok krvi, najčešće meke, vlažnije dijelove kože, pregibe na tijelu (pazuh) ili vlasište.

Pri ubodu rilcem u obliku harpuna izlučuju tvar kojom se pričvrste uz kožu te slinu putem koje mogu prenositi uzročnike određenih zaraznih bolesti. Važno je reći da velik broj krpelja nije zaražen. Istraživanja su pokazala da su najčešće zaraženi oni koji žive u područjima veće zagađenosti, u blizini većih urbanih sredina.

Zaraženi krpelji na čovjeka mogu prenijeti virusnu bolest krpeljni meningoencefalitis te bakterijske infekcije lajmsku boreliozu i erlihiozu. Na životinje prenose piroplazmozu (babeziozu) pasa i erlihiozu pasa.

Erlihioza

Uzročnik ove bolesti je bakterija iz roda Erlichia koja parazitira u bijelim krvnim stanicama i kod ljudi i kod životinja. Simptomi se javljaju sedam do deset dana nakon uboda krpelja i nalikuju gripi – povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, umor, mučnina, povraćanje te promjene na koži u obliku ružičastog osipa. Kod nas je rijetka infekcija kod čovjeka, ali češća je kod pasa. Liječi se antibioticima.

Životinja pak ima povišenu temperaturu, povećane limfne čvorove, slabiji apetit, brže se umara te je bezvoljna. Ovu fazu bolesti pas obično sam preboli, ali mikroorganizam se zadržava u slezeni te povremeno izaziva različita krvarenja, upale očiju i upale zglobova. Uzročnik se može otkriti krvnom, odnosno serološkom pretragom.

krpelj, lajmska bolest

Krpelj: 6 savjeta kako se zaštititi od opasne krvopije

Krpelji su paučnjaci kojima je krv potrebna za razvoj i razmnožavanje pa povremeno žive kao nametnici na toplokrvnim životinjama,...

SAZNAJTE VIŠE

Piroplazmoza kod pasa

Piroplazmozu uzrokuju protozoe iz roda Babesia te se bolest naziva i babezioza. Ti nametnici parazitiraju u crvenim krvnim stanicama eritrocitima i ako se bolest ne liječi, životinja ugiba. Bolest se može dijagnosticirati krvnom pretragom.

Kod oboljele životinje javlja se povišena temperatura, malaksalost, bezvoljnost, nezainteresiranost za hranu, povlačenje u osamu, žuta boja sluznica, a ponekad se vidi i tamnosmeđa boja urina i žuta boja stolice. Kod životinje zapravo nastaje jaka anemija koja može završiti uginućem odmah nakon akutne faze bolesti ili se pas može privremeno oporaviti, a uginuti nakon nekoliko mjeseci.

Ako se bolest odmah počne liječiti, oporavak ljubimca je uspješan. Liječenje se provodi s nekoliko različitih preparata (diminazen, imidazol) koji su toksični za jetru i bubrege, no veterinar će upozoriti vlasnika kako u vrijeme terapije treba njegovati psa da što lakše podnese terapiju. Osim posebne prehrane, dodataka vitamina i minerala, psu je potrebna dodatna pažnja i nježnost. Pas može biti posebno osjetljiv ili čak agresivan jer su mu teški i bolest i lijekovi, a posebno su bolne injekcije.

Zaštita pasa od krpelja

Kod pasa se krpelji najčešće prihvaćaju na prednjem dijelu tijela, vratu, ušima i glavi ili u području međunožja. Životinju treba redovito tretirati ampulama protiv krpelja i buha. Ovisno o vrsti preparata, treba točno pratiti vrijeme ponovna nanošenja, a mogu se primijeniti i zajedno sa zaštitnom ogrlicom.

Nakon povratka iz prirode životinju treba dobro pregledati te ako ima krpelja, odmah ga ukloniti. Ako vlasnik zbog guste dlake svoga ljubimca, straha ili nekog drugog razloga nije u stanju sam to učiniti, treba potražiti pomoć veterinara.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button