Pas na nastavi iz hrvatskog i matematike: uz „4 šape“ uči se lakše

Prošlo je već više od pet godina otkako Kota, kujica pasmine border collie redovito dolazi u Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica. Njen životni poziv je biti terapijski pas, pomagati djeci s poteškoćama u razvoju, educirati mlade generacije o pristupu psu te ih rješavati straha (ukoliko ga imaju).

Kota je jedini pas u Hrvatskoj koji redovito održava edukacije po školama Grada Zagreba i Velike Gorice. Mislim da ima najveći broj malih ljubitelja u školskim klupama od ijednog krznatog stvora.

Što se to posebno događa u odnosu dijete i pas?

Sreća i veselje, opuštenost, osjećaj povezanosti s tim jednostavnim bićem koje ima neiscrpnu količinu ljubavi… Pas je verbalni poticaj, uz njega se lakše fokusirati, ono o čemu se priča ili uči je zanimljivije, postoji ogromna količina pažnje i strpljenja.

Bitno je napomenuti da pas ne osuđuje, ne ismijava i ne umanjuje djetetovo znanje, čitanje ili pisanje.

Ako pričamo o kemijskoj pozadini onoga što se događa u organizmu, znamo da je hormon oksitocin, koji se izlučuje pri susretu sa psom, upravo hormon ljubavi koji nam pruža osjećaj povjerenja i emocionalne povezanosti. Zanimljivo je da se isti ovaj hormon izlučuje i pri pogledu majke i njenog djeteta.

U prisutnosti psa smanjuje se napetost, uklanja stres, srce nam kuca kako treba, tlak je na normali i, kako bismo rekli, “osjećamo se spokojno”.

Projekti s „4 šape“ u Velikoj Gorici

Svi ovi faktori, kao i senzomotorički utjecaj te, općenito, osvješćivanje koordinacije pokreta, osjećaj za ritam, poticanje govora, timski rad i duh, uspjeli su biti prepoznati, pa Grad Velika Gorica već godinama podržava dva projekta: “Ples sa 4 šape” i “Učimo sa 4 šape”.

Kroz “Ples sa 4 šape” djeca se kreću, potiču se igra i pokret, usvajaju jednostavne plesne koreografije, stječu navike i uče se pravilno funkcionirati u timu te na kraju prezentiraju svoj rad pred lokalnom zajednicom.

“Učimo sa 4 šape” nastao je nakon prvog projekta kada su sva mjerenja pokazala ogromnu dobrobit psa u samoj učionici škole. Trenutno Kota pohađa nastavu hrvatskog jezika i matematike. Usvajanje sadržaja uz Kotu je lakše, djeca su aktivnija, bolje prate i razredna zajednica se ujedinjuje na sasvim drugačiji način. Maženje ili neki trik s Kotom su nagrada na kraju dobro obavljenog rada. Kota je prijatelj, oslonac, zaštita.

Kako pas postane terapijski pas?

Put od šteneta do terapijskog psa je poprilično trnovit. Puno socijalizacije, rada te dobrih i kvalitetnih iskustava s djecom, čine terapijskog psa punog brige, ljubavi i tolerancije. Pas mora biti siguran, stabilan, otporan na buku i glasne zvukove, nagle promjene i čudne događaje ili kretnje.

Školovanje traje od dolaska šteneta u dom do sigurno treće godine, a i tada je pred psom još dug put. Psi najčešće odlaze u mirovinu oko osme godine. No s obzirom na pasminu ili zdravstveno stanje, može se raditi procjena te pas može ostati na poslu još i dulje.

„Život bez psa za mene nije život“

Udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet licencirala je Kotu, a potom Ipsilona, mladog mužjaka na početku karijere. Ono što je neobično, jest da su oni privatni psi, moji psi.

Trenerica sam pasa već dulje od 15 godina i svoje sam pse školovala sama. Oni su, uz to što rade, i aktivni sportaši, frizbi majstori, plesači te imaju bogato glumačko iskustvo; tri filma i više od 10 reklama, koliko je odradila Kota, zavidan su životopis za jednog psa.

Po struci sam nastavnica fizike i radim u jednoj malenoj srednjoj školi, ali najveća ljubav i većina mog radnog vremena je kinologija, rad s ljudima i njihovim psima, posebno štencima kojima su prvi koraci najbitniji. Držim tečajeve za građanstvo, snimam filmove i reklame za domaće i strane produkcije i sa svojim psima održavam njihovu i svoju kondiciju boraveći u prirodi.

Imati pse sa zadatkom je težak posao, zahtijeva svakodnevnu organizaciju vremena i odricanje od brojnih situacija koje si drugi ljudi bez problema priušte, ali biti poslovni partner sa svojim psima je blagodat koju ne mogu riječima opisati. Život bez psa za mene nije život.

Fotograf: Ivana Turjak

Fotografije s djecom: Ivana Turjak (u sklopu kampanje “Pas je Spas”)