Nemojte davati humane lijekove kućnim ljubimcima na svoju ruku

Kad je kućni ljubimac bolestan on nam ne može objasniti kako se zaista osjeća. Možemo prepoznati kad ga nešto boli ili svrbi ili ima probavne smetnje, ali teže bolesti uglavnom uočavamo po promjeni raspoloženja ili ponašanja. Iskusni veterinar temeljem našeg opisa i pregleda životinje zaključuje o čemu se radi i određuje dodatne pretrage te sam postupak liječenja. Od lijekova se koriste veterinarsko-medicinski proizvodi (VMP) te, ponekad, i humani lijekovi. Sve ove lijekove treba propisati veterinar jer sastav lijeka, oblik i posebno doza moraju biti prilagođeni vrsti životinje, ponekad i pasmini, njenoj dobi, spolu i težini.

Lijekovi protiv bolova i temperature

No, u hitnim situacijama, vlasnici u najboljoj namjeri da pomognu ljubimcu, posežu za humanim lijekovima. Paracetamol je prvi je izbor u liječenju bola i temperature u humanoj medicini. On je za ljude u visokim dozama hepatotoksičan (oštećuje jetru), a kod pasa i mačaka već u malim dozama izaziva značajno oštećenje jetre. Stoga, procjena vlasnika kako ga može dati životinji u dječjoj dozi može biti opasna. Kod pasa njegov štetni učinak nastaje pri dozi od 75 mg/kg tjelesne težine, a kod mačaka već pri unosu 10 mg/kg.

Slično je i s ostalim lijekovima za snižavanje povišene tjelesne temperature ili ublažavanje bola, acetilsalicilnom kiselinom i nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAIL). I mačke i psi su osjetljivi na acetilsalicilnu kiselinu i vlasnik ih samostalno nikad ne bi trebao davati životinji. Psi i mačke su osjetljivi i na ibuprofen i naproksen. Zabilježeni su slučajevi otrovanja pasa već s dozom ibuprofena od 75 – 125 mg/kg tjelesne težine. U veterinarskoj praksi se koriste NSAIL lijekovi, ali oni koji su svojim kemijskim oblikom prilagođeni životinjama te su se u kliničkoj praksi pokazali sigurnima.

Lijekovi protiv kašlja

Humani lijekovi za liječenje kašlja također se ne smiju koristiti. Na primjer, u liječenju produktivnog kašlja, kao mukolitik, kod ljudi se koristi gvaifenezin, a u veterinarskoj praksi on se koristi kao sedativ i miorelaksans (lijek za opuštanje mišića) pri operativnim zahvatima. Protiv rinitisa, za liječenje prehlade ljudi često se koristi pseudoefedrin, koji se pak u veterini ponekad koristi za liječenje urinarne inkontinencije pasa.

Lijekovi protiv alergije

Lijekovi protiv alergije, koji pripadaju skupini antagonista histaminskih H1 receptora, u humanoj medicini se smatraju relativno sigurnim lijekovima. Kod pasa i mačaka se mogu koristiti, no u strogo određenim dozama jer kod njih imaju usku terapijsku širinu, što znači da je razlika između terapijske i toksične doze vrlo mala. Lijek loratadin, koji ljudi vrlo često primjenjuju protiv peludne alergije, kod pasa već u vrlo niskoj dozi od 0,25 mg/kg, može izazvati hiperaktivnost i ubrzani rad srca. Na sreću, vrlo visoke doze ne dovode do težih nuspojava, a ni uginuća životinje.

Lijekovi za smirenje i spavanje

Prema istraživanjima, čini se da vlasnici najčešće na svoju ruku daju benzodiazepine. To su lijekovi za smirenje i spavanje od kojih su za pse i mačke najpopularniji diazepam i alprazolam. Neki psi doživljavaju ozbiljnu separacijsku anksioznost, neki proživljavaju strah pri duljoj vožnji automobilom ili, zbog neugodnih iskustava, pri odlasku veterinaru. Stres zbog straha od zvukova grmljavine, a posebno pirotehnike (petardi) za neke pse može biti izrazito težak i uzrokovati brojne druge zdravstvene probleme, pa čak i uginuće starih životinja.

No, odluku o primjeni diazepama i drugih benzodiazepina treba prepustiti veterinaru. Naime, oni se koriste u veterinarskoj praksi, no prema strogim smjernicama za indikaciju i doze. Veterinar će procijeniti nužnost primjene ili preporučiti neki drugi, veterinarski preparat te, što je još važnije, odrediti dozu lijeka. Diazepam ima brojne nuspojave i kod pasa i kod mačaka, najčešće su to poremećaji koordinacije, mučnina, pretjerano smirenje i spavanje. Kod određenog broja životinja iskazuje suprotan učinak, odnosno pojačava im simptome i oni postaju još više uzbuđeni te je nužno da veterinar upozna vlasnika s mogućim nuspojavama.